sr
sr

EDUKATIVNI PLAN za Centar za virtuelnu stvarnost u Perućici

EDUKATIVNI PLAN

EDUKATIVNI PLAN za Centar za virtuelnu stvarnost u Perućici / otvori Word

EDUKATIVNI PLAN

EDUKATIVNI PLAN

za Centar za virtuelnu stvarnost u Perućici

 

 

 

 

 

 

 

Edukativni plan

za Centar za virtuelnu stvarnost Perućica

 

 

 

 

Naručilac:

 

Javna ustanova „Nacionalni park“ Sutjeska

Tjentište bb, Foča, Bosna i Hercegovina

 

 

 

Autor Edukativnog plana:

 

„Consulting desk“ Duško Dutina s.p.  Čelinac

Maj 2021. godine

 

 

 

 

Ova publikacija je urađena uz finansijsku podršku Evropske unije i Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj Republike Njemačke (BMZ). Sadržaj ove publikacije je isključiva dgovornost JU NPS i nužno ne odražava stanovišta Evropske unije ili BMZ-a.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sadržaj:

 

Akronimi i skraćenice. 4

Sažetak. 5

Metodologija izrade edukativng plana. 7

Strateški principi 8

Strateški pravci 8

Metodologija razvoja. 9

Analiza resursne osnove. 10

Prašume. 10

JU Nacionalni Park „Sutjeska“ – Prašuma Perućica. 12

Prirodno dobro/nasljeđe. 14

Staništa Perućice. 17

Flora Perućice. 19

Fauna Perućice. 39

Strateško-planski okvir valorizacije. 82

SWOT analiza. 84

Edukativni programi 85

Pregled potencijalnih korisnika ulsuga. 85

Opšti obrazovni ciljevi 85

 

 

 

 

Izrada i metodologija obrazovnih programa. 86

Tematska razrada edukativnih programa. 87

Primjer izbora tema i kreiranja obrazovnog programa. 87

Testiranje predloženih edukativnih programa. 88

Pregled tematske razrade Edukativnog plana programa: 88

EP 1: Mali istraživači prašume Perućica. 90

EP 2: Dijete u svijetu prirode, mirisa i zvukova. 97

EP 3: Staništa i živa bića Perućice. 104

EP 4:  Štitimo zaštićeno. 111

EP 5: Virtuelni ekosistem Perućice. 118

Literatura: 126

 

 

 

 

 

 

 

Akronimi i skraćenice

BiH

Bosna i Hercegovina

EEZ

Evropska ekonomska zajednica

EK

(engl. European Commission) – Evropska komisija

EU

 

EU4B

Evropska unija

 

EU4Business projekt

EZ

Evropska zajednica

FBiH

Federacija Bosne i Hercegovine

GIS

 

GIZ

(engl. Geographic Information System) – Geografski informacioni sistem

Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH

IT

(engl. Information Technology) – Informacione tehnologije

IUCN

 

JU

JU NPS

(engl. International Union for Conservation of Nature) – Međunarodna unija za očuvanje prirode

Javna ustanova

Javna ustanova Nacionalni park „Sutjeska“

MPViŠ RS

Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske

 

 

 

 

NP

Nacionalni park

NVO

Nevladine organizacije

RS

SDC

Republika Srpska

(engl. Sustainable Development Goals – SDGs) – Globalni ciljevi održivog razvoja

UN

UNESCO

(engl. United Nations) – Ujedinjene nacije

(engl. United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization) – Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sažetak

 

Edukativni plan za Centar za virtuelnu stvarnost u Perućici je dokument osmišljen i izrađen da upotpuni viziju razvoja JU Nacionalni park „Sutjeska“ i da prema Planu upravljanja 2014-2029. godine obezbijedi formalniji pristup interpretacionim i obrazovnim uslugama koje JU NPS pruža korisnicima.

 

Edukativni plan je izrađen u okviru projekta „Inovativne tehnologije za pojačanu zaštitu – virtuelna stvarnost u Perućici“ koji je sufinansiran od strane Evropske Unije i Vlade SR Njemačke kroz program EU4Business, a realizuju ga Javna ustanova Nacionalni park „Sutjeska“ i partneri Šumarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci i Matriks d.o.o.

 

Svrha izrade Plana je saopštavanje dugoročne vizije Parka, razvoj praktičnih rješenja, ključnih tema, obrazovnih prioriteta i strategija za ciljnu publiku, od kojih svaka ima vitalnu ulogu u obrazovnim programima Centra za virtuelnu stvarnost – „Virtuelna stvarnost u Perućici“ kao jednog od najvažnijih područja netaknute prirode u Jugoistočnoj Evropi. Ciljna grupa su zaposlenici Nacionalnog parka i djeca predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta, uz mogućnost proširenja ciljne grupe kao edukatore na vanjske saradnike, a dugoročno kao korisnike edukativnih programa različiti profili posjetitelja JU NPS.

 

Pojam obrazovanja u ovom planu uključuje tradicionalne usluge tumačenja i netradicionalne pristupe. Plan takođe pokriva domet zajednice, obuku, ocjenu i kritičnu ulogu odnosa, ali prilagodljiv promjenljivim interesima i potrebama posjetilaca.

 

 

 

Plan treba da posluži kao fleksibilno sredstvo koje pruža jasne smjernice za sprovođenje obrazovnih programa kao most između zaposlenika i posjetitelja u procesu vrednovanja i očuvanja prirodnog nasljeđa Parka.   

 

Najvažnije, Plan predstavlja viziju budućnosti obrazovanja u JU NPS za Centar za virtuelnu stvarnost Perućica, identifikuje trenutne prepreke za postizanje vizije i definiše ključne pristupe rješavanju tih prepreka.

 

Plan je orijentisan na ishod da postavi temelje za kontinuirano unapređivanje i inovacije kroz evaluaciju edukativnih programa i mjerenje dugoročnih rezultata programa.

 

Takođe, Plan treba da pomogne usmjeravanju svih napora u vezi sa interpretativnim i edukativnim uslugama Centra za virtuelnu stvarnost  Perućica u Parku na sljedeće načine:

 

  • Prezentovati potencijal Centra za virtuelnu stvarnost – „Virtuelna

   stvarnost u Perućici“;

  • Koordinisati i integrisati budući razvoj obrazovnog programa u

    okvir vizije i strategija koje dijeli sve osoblje Parka, partneri i

    korisnici;

  • Jačati i razjasniti uloge i odnose obrazovnih partnera u Parku;
  • Postaviti temelj za proširenje baze vanjskih resursa koji će se

   koristiti u budućnosti.

 

 

Uvod

 

Izrada ovog Plana je rezultat inicijative JU NPS i implementacije projekta „Inovativne tehnologije za pojačanu zaštitu – virtuelna stvarnost u Perućici“ kojeg u partnerstvu JU NPS sprovodi sa Šumarskim fakultetom Univerziteta u Banjoj Luci i Matriks d.o.o. Projekat sufinansiraju Evropska Unija i Vlada SR Njemačke kroz program EU4Business.

 

Specifični cilj projekta  je valorizacija kulturnog i prirodnog nasljeđa BiH i poboljšanje obima, kvaliteta i vidljivosti turizma u BiH uspostavljanjem prvog Obrazovnog centra VR (Virtual Reality) u ovom dijelu Evrope.

 

Projekat „Virtuelna stvarnost u Perućici“ podstiče turistički razvoj zaštićenog područja na inovativan način, odgovarajući na sve nove potrebe digitalnog doba, ali poštujući zaštitu životne sredine.

 

Projekat će posvetiti posebnu pažnju na očuvanje rezervata prirode – prašumu Perućicu koja se nalazi na UNESCO-voj tentativnoj listi.

 

Uspostavljanjem prvog Centra za virtuelnu stvarnost u ovom dijelu Zapadnog Balkana i upotrebom najsavremenijih tehnologija za virtuelnu stvarnost, biće predstavljen živi svijet jedne od posljednjih sačuvanih prašuma Evrope, prašume Perućice, te tako omogućiti da ljubitelji prirode sa svih kontinenata, uživaju u ovoj nesvakidašnjoj ljepoti koja vjekovima stoji netaknuta.

 

 

 

Projekat će pružiti JU NPS novo iskustvo za posjetioce da istražuju i osjećaju područje kroz IKT rješenje Centra za virtuelnu stvarnost (VRC), koje će biti višedimenzionalno. VRC u JU NPS, kao jedan od prvih u zemljama zapadnog Balkana, koristiće se u turističke i promotivne, ali i u obrazovne svrhe, što će direktno uticati na podizanje svijesti o značaju zaštite prirodnog staništa ovog područja.

 

Centar bi trebalo da omogući djeci školskog uzrasta i studentima iz cijelog regiona da dožive jedan od najatraktivnijih oblika obrazovanja koji tehnologija danas nudi, virtuelnu stvarnost.

 

Posjetiocima i turistima će se omogućiti istraživanje zaštićenog područja putem Centra za virtualnu stvarnost, kao i korištenje novih turističkih proizvoda. Između ostalog, Centar će nuditi i  edukativne programe za različitu ciljnu publiku.

 

Perućica

 

 

 

Metodologija izrade edukativng plana

 

 

 

 

 

U ovom poglavlju donosimo definicije, glavne odrednice i strateške principe, te metodologiju rada izrade edukativnog plana.

 

Planiranje edukacija i edukativni plan

 

Izradi svakog edukativnog i interpretativnog materijala prethodi proces planiranja, a rezultat tog procesa je dokument koji nazivamo edukativni plan.

 

Proces planiranja edukacije se može definirati kao proces odlučivnja koji spaja upravljačke potrebe i želje korisnika kako bi se utvrdio najučinkovitiji način prenošenja znanja ciljnoj publici o određenoj temi ili temama.

 

Edukativni plan: Dokument koji uključuje: procjenu situacije, identifikovanje grupe za edukaciju, ciljeve, edukativne aktivnosti, postupke praćenja i vrednovanja.

 

Edukacija: Obrazovanje o temama iz oblasti zaštite životne sredine, zaštićenim područjima i biodiverzitetu u svrhu sticanja novih znanja i vještina, te razvoja kompetencija ponašanja i donošenja odluka.

 

Program edukacije: Skup edukativnih aktivnosti koje provodi naručilac radi postizanja planiranih ishoda učenja.

Edukator: Osoba koja je edukovana da obučava i koju je naručilac za tu svrhu ovlastio.

Grupa za edukaciju: Lista ciljnih grupa identifikovanih kroz postupak sistema procjene.

 

Edukacija zasnovana na vrijednostima: Provođenje aktivnosti sa naglaskom na razvoj ličnih vrijednosti i principa pojedinaca. Ona gradi sposobnost polaznika da donosi etički ispravne odluke.

 

Podizanje svijesti: Naglašavanje tema i pitanja vezanih za zaštitu životne sredine, očuvanje zaštićenog područja i vrijednostima biodiverziteta.

 

 

Interpretacija i interpretatori:

 

„Interpretacija uključuje nauku, umjetnost, inspiraciju, etničku pripadnost i vjerovanje i mora se opravdati današnjim poslovnim upravljanjem. U posljednjoj deceniji turizam je postao veći dio kombinacije kroz ulogu vodiča. Dobri praktičari u ovom polju moraju biti dijelom ekolozi, dijelom istoričari, dijelom antropolozi, dijelom umjetnici i pripovjedači, a dijelom istraživači tržišta. Oni sve više moraju biti i menadžeri partnerstava koji pomažu pružaocima usluga, poput obrazovnih institucija ili turističkih organizacija, umjesto da uvijek pružaju usluge direktno. „

ANZECC

 

 

 

Strateški principi

Strateški pravci

 

 

 

Na temelju znanja, iskustva, timskog rada i detaljnih istraživanja, edukativni plan se bazira na sljedećim strateškim principima:

 

  1. Obezbijediti edukativne usluge koje su dostupne svim posjetiocima Parka;
  2. Obezbijediti obrazovne programe koji su usklađeni sa zakonskim aktima i podaktima nadležnih ministarstava;
  3. Predstaviti najznačajnije teme vezane za Perućicu,
  4. Obezbijediti uspješan proces nadzora i vrednovanja

programa;

  1. Zadovoljiti sadašnje i buduće potrebe posjetilaca Parka;
  2. Doprinijeti očuvanju životne sredine i upravljanju zaštićenim područjima.

 

 

Edukativni plan je zasnovan na navedenim strateškim principima i bazira se na sljedećim strateškim pravcima:

 

  1. Pružiti mogućnosti za interpretaciju i obrazovanje u nacionalnom parku;
  2. Podsticanje i njegovanje osjećaja razumijevanja, uvažavanja i uživanja nacionalnog parka;
  3. Razumijeti potrebe i očekivanja posjetilaca parka;
  4. Pružiti konzistentan i visok standard edukativnih i interpretativnih usluga;
  5. Promovisati interpretativne poruke, programe i događaje novoj ili nestaloj publici;
  6. Istražiti partnerstva i mogućnosti volontiranja u okviru edukativnih i interpretativnih usluga nacionalnog parka.

 

Perućica

Metodologija razvoja

 

 

 

Metodologija razvoja ovog Edukativnog plana obuhvata radni proces od tri koraka koja obilježavaju tri ključne vrijednosti: temeljan istraživački pristup, participativni karakter rada – uključivanje naručioca projekta u sve faze procesa njegove izrade i prenos znanja i kompetencija na naručioca i glavne aktere.

 

 

Faze:

 

  • Formiranje stručne komisije za pregled dokumenta Edukativnog plana za Centar za virtuelnu stvarnost u Perućici

 

  • Učestvovanje u uvodnom sastanku sa naručiocem s ciljem detaljnijeg dogovora oko procesa izrade Edukativnog plana;

 

  • Istraživanje i analiza s ciljem mapiranja resursa i medija edukacije, interpretacije i prezentacije Perućice i NP Sutjeska;

 

  • provođenje pripremnih radnji, sastanaka i konsultacija;
  • pregled dosadašnjih strateških dokumenata i projektne

     dokumentacije;

  • istraživanje literature i izvora s dobrim primjerima iz prakse

     u području interpretacijske i edukacijske infrastrukture i

     medija;

 

  • Izrada nacrta Edukativnog plana orijentisanog na elemente zaštite prirodnih vrijednosti kao podloge za izradu različitih edukativnih programa;

 

  • definisanje i pripremanje nacrta Edukativnog plana;

– izrada metodologije razvoja edukativnog plana;

– analiza resursne osnove;

– definisanje ciljne grupe;

– izrada metodologije edukativnih programa;

– izrada edukativnih programa;

– predstavljanje nacrta Edukativnog plana stručnoj komisiji za

  pregled dokumenata kako bi se osiguralo da njihova         

  stanovište budu usklađena sa planom;

  • mogućnosti za povratne informacije tražene su putem e-maila;
  • Stručna komisija je prikupila sve komentare i prijedloge izmjena dostavila izrađivaču Plana.

 

  • Usvajanje završne verzije Plana
  • izrađivač Plana je prihvatio sve prijedloge koji su u skladu sa

   stručnim standardima i načelima dobre prakse i izradio konačnu verziju Plana;

  • konačna verzija Plana je prihvaćena od strane stručne komisije.

Edukativni plan je stupio na snagu i time je započela faza njegovog sprovođenja.

 

 

 

 

Analiza resursne osnove

 

Prašume

 

Prašuma, što doslovno znači „stara šuma“, tip je vegetacije kojom se nazivaju one šume koje su se od svog nastanka razvijale uz malo (sekundarne) ili bez uticaja čovjeka (primarne), odnosno nastale su djelovanjem prirode.

 

Primarna prašuma je šuma na koju čovjek nije nikada uticao. Za razliku od primarne, sekundarna prašuma je nekad bila privredna šuma koju se izuzelo iz privrede te ju se prepustilo samoregulisanju. S vremenom, takva šuma svojim najbitnijim strukturnim obilježjima postaje slična pravoj prašumi.

 

U Evropi je prašuma stara oko 10 000 godina, što znači da se pojavljuje nakon ledenog doba koje je tu vladalo prije 15 000 godina. Prašume po geografsko-klimatskim karakteristikama dijelimo na nekoliko vrsta. Osnovne su tropske kišne šume u tropskim područjima (najpoznatija vrsta) i umjerene (skandinavske, evropske i prašume umjerenih i hladnih zona). Imenom „džungla“ u širem smislu označava se tropska kišna šuma, a njezino ime dolazi iz sanskritskog jangala (pustara).

 

Geografski položaj prašuma:

-Najveći broj prašuma nalazi se u Africi, Aziji, Australiji, Centralnoj i Južnoj Americi.

– Najveća je Amazonska prašuma u Južnoj Americi;

– Na području BIH prašume su „Janj“, „Lom“ i „Perućica“.

 

 

 

 

 

 

Tropske prašume svijeta

 

 

 

 

 

 

 

Biodiverzitet šume

 

–    Jako bogat biodiverzitet

–    4/5 svih biljnih vrsta

–    1/2 svih životinjskih vrsta

–    Dom rijetkim i ugroženim vrstama

 

 

Biodiverzitet i spratovi prašume

– Najviši sprat – obilje sunčeve svjetlosti, krošnje kišobranaste, preko 70 m visine i prečnika preko 5 m.

– Krov – primarni sloj drveća dobro razgranate krošnje, ovalni i glatki listovi koji stvaraju sklop, hrane u izobilju.

– Sprat nižeg drveća – manje Sunčeve svjetlosti, biljke do 4 m visine.

– Prašumski pod – vrlo mračno, skoro da nema biljaka.

 

 

Zašto su prašume važne?

– Život mnogih endemičnih i zaštićenih vrsta zavisi od prašuma,

– Pomažu u stabilizaciji globalne klime,

– Štite od poplava i suša,

– Izvor mnogih ljekovitih biljaka i hrane.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Biodiverzitet Perućice

 

 

 

 

 

 

 

 

JU Nacionalni Park „Sutjeska“ – Prašuma Perućica

Nacionalni park „Sutjeska“ je dragulj u Zelenoj kruni Evrope, a njegovo srce od početka predstavlja strogi prirodni rezervat „Perućica“, najveći prirodni rezervat takve vrste u Evropi, pravi izazov za sve istraživače, a istovremeno nedostupan običnom čovjeku.

 

Još davne 1938. godine, šumari taksatori, prilikom izrade uređajnog elaborata na planini Maglić, pronalaze u slivu rječice Perućice, u uvali između planina Maglića, Volujaka i Sniježnice, prekrasne sastojine bukve, jele i smrče, čija je drvna masa prelazila 1000 m3/ha, a visina pojedinih stabala premašivala je 60 m.

 

Perućica

 

 

 

 

Šumske sastojine Perućice bile su, tada kao i sada, bez premca u Dinaridima, ne samo po drvnoj masi i visini, već i sastavu, izgledu i rijetko viđenoj ljepoti. Sve je to bio razlog da Vlada SR Bosne i Hercegovine 1952. godine izdvoji područje Perućice, sa površinom od 1.234 ha „iz redovnog šumarskog gospodarenja, kao šumski objekat potreban naučnim istraživanjima i nastavi“, a 1954. godine to područje, uvećano za još 200 ha, stavljeno je pod zaštitu države kao prirodni rezervat Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH (Rješenje Narodne Republike BiH broj 678/54 od 03.06.1954. godine).

 

Nacionalni park „Sutjeska“ je osnovan 1962. godine a 2012. godine Narodna skupština Republike Srpske je donijela Zakon o Nacionalnom parku „Sutjeska“ (SG RS r. 121/12), kojim se uređuju granice, režimi zaštite, pitanja upravljanja, zaštite i razvoja Nacionalnog parka. Nacionalnim parkom upravlja Javna ustanova Nacionalni park „Sutjeska“ Tjentište koja upravljanje, zaštitu i razvoj nacionalnog parka sprovodi na osnovu Plana upravljanja Nacionalnim parkom „Sutjeska“ za period od 2014-2029. godine, a koji je usvojila Vlada Republike Srpske.

 

 

 

 

 

 

 

Osnovni cilj Javne ustanove je zaštititi i unaprijediti prirodno i kulturno nasljeđe Nacionalnog parka „Sutjeska“, sa posebnim osvrtom na jedinstvenu prašumu Perućica, promovisati mogućnosti za razumijevanje i uživanje u posebnim kvalitetima nacionalnog parka od strane javnosti, te razviti raznolikost privredne baze, na način koji je u skladu sa ciljevima zaštite nacionalnog parka i na način koji doprinosi održivom lokalnom i regionalnom socio-ekonomskom razvoju.

 

Iz navedenog, definisan je i jedan od ciljeva upravljanja „Očuvati i zaštititi šumske ekosisteme Nacionalnog parka, naročito prašume Perućice“. 

 

Perućica

 

 

Perućica

 

 

Opšti (strogi) rezervati prirode

Prašumski i visokoplaninski rezervat Perućica

 

Pregledom su obuhvaćeni elementi prirodne i kulturne baštine na području provedbe projekta, a time i provedbe Edukativnog plana. Od prirodne baštine obuhvaćeni elementi reprezentativni za predstavljanje života prašume Perućica na području dometa projekta, odnosno elementi važni za budući razvoj održivog ekonomskog razvoja i pametnog turizma.

Prirodno dobro/nasljeđe

 

Prašuma Perućica, takođe nazvana „pluća Evrope“, prostire se na površini od 1434 ha. Živi svijet Perućice izrazito je raznovrstan i bogat. Rasprostire se na planinama Maglića, Volujka i Sniježnice i posebnu ljepotu daje rječica Perućica koja se nalazi u uvali između planina i Suškog potoka. U okviru ovog strogog prirodnog rezervata, osim šumskih sastojina bukve, jele i smrče, zaštićene su i sastojine subalpske bukve, čiste ili s planinskim javorom, subalpske smrče, šume crnog bora te klekovina krivulja i planinska travnjačka vegetacija. O bogatstvu prašume, svjedoči i činjenica da je ovdje registrovano više od 170 vrsta drveća i žbunja, te više od 1000

vrsta zeljastih biljaka. Područje ima izuzetan značaj za zaštitu i sa aspekta prebirne strukture sastojine, što je tipično svojstvo mješovitih šuma bukve, jele i smrče, a s obzirom da intervencije

 

 

od strane šumara nikada nije bilo ova struktura oslikava prirodno i iskonsko stanje stvari, pa je dinamika ekosistema, i u horizontalnom i u vertikalnom smislu, vidljiva na svakom kvadratnom metru, što je jedinstveno i u širem, evropskom kontekstu.

 

Prašumski rezervat i rezervat šumske, visokoplaninske i travnjačke vegetacije rudina i snježnika i vegetacije stijena i točila, sa najznačajnijim vrstama: bukva, smrča, jela, planinski i gorski javor, klekovina bora, planinski mekinjak (Drzpis linneana), balkanska pucalina (Silene balcanika), tarčuka (Aubretia croatica), prenjska kamenjarka (Saxifraga prenja), puzava vrba (Salix serpillifolia), malijev likovac (Daphne malzana), sa nizom drugih endemskih i rijetkih biljaka.

 

Rezervat visokoplaninske vegetacije Volujak – Obuhvata područje vrhova Volujka (Studenac, Vlasulja, Badanj) sa zajednicama eline (Elzna mzosuroides), kluzijevog petoprsta (Potentilla clusiana) i drugim.

 

Strogo upravljani rezervat Perućica – Priboj – Obuhvata ostatak posebno zaštićenog rezervata Perućica (sliv potoka Perućica ispod vodopada Skakavac) i zaštitni pojas oko cijelog rezervata. To je rezervat šumske vegetacije crnog bora, bukve, crnog graba, crnog jasena i drugih termofilnih vrsta biljaka.

 

 

 

 

 

Strogo upravljani rezervat Vratar – Jabučke Stijene – Geomorfološko-geološki rezervat i rezervat šumske i druge vegetacije. Svrha zaštite je očuvanje strmih krečnjačkih stijena i sipara sa vegetacijom sastojina crnog bora i zajednicama točila.

 

Strogo upravljani rezrvat Javorak – Ljubin Grob – Rezervat za zaštitu gornje granice šuma i pašnjaka na Zelengori. Veliko i integrisano šumsko područje podržava kompletni lanac ishrane, uključujući održive populacije velikih sisara i velike mesojede. Raznolikost i bujnost biljnog svijeta na cjelokupnom području doprinijeli su opstanku brojnih životinjskih vrsta.

 

Životinjski svijet Perućice je vrlo bogat i raznovrstan, sa velikim brojem beskičmenjaka, posebno iz reda leptira (Lepidoptera), ali i vodozemaca, gmizavaca i riba, 36 vrsta i 18 porodica sisara, te  mnogobrojnih vrsta ptica.

 

 

 

Planina Maglić

 

Topografija rezervata je planinska i strma. Sa geološkog aspekta dominira vapnenac na padinama i liticama koje okružuju rezervat i kiseli pješčenjak i škriljevac u središnjem dijelu.

 

 Tla su raznolika i mogu biti izvedena iz smjese matičnih materijala, posebno tamo gdje su karbonatna tla nagrizla (erodirala) padine.

 

Na planinskoj rječici Perućici formira se Vodopad Skakavac, jedan od najviših vodopada u zemlji sa oko 75 metara (246 stopa) u visinu.

 

 

Pogled sa vidikovca na Perućicu i vodopad Skakavac, koji se u srcu prašume stropoštava sa visine od 75 m, ispunjava čovjeka zadovoljstvom što je taj mali dio iskonske prirode, sa takvim bogatstvom i raznolikošću živog svijeta, sačuvan netaknut za sadašnje i buduće generacije.

 

Na ovom vidikovcu, pred posmatračem se odjednom otvara, pomalo zastrašujuća u svojoj ljepoti, duboka, šumovita uvala, gotovo potpuno nepristupačna. U srcu te iskonske ljepote huči vodopad koji se stropoštava u ponor, dok se na drugoj strani kotline naglo izdižu kamene litice Volujka, najvećeg vrha Bosne i Hercegovine, Maglića, a desno, u daljini, preko kanjona Sutjeske, vide se vrhovi Zelengore.

 

Vodopad Skakavac

 

 

Perućica je veliko, koherentno područje, koje zbog svoje veličine, statusa zaštite i netaknute prirode predstavlja veoma važnu kariku u regionalnom, evropskom i svjetskom nastojanju da se priroda kao nezamjenljiv resurs očuva u svom iskonskom obliku. Prisutnost velikih netaknutih područja od presudne je važnosti za vrijednosti očuvanja prirode.

 

Prema mišljenju naučnika sa Univerziteta Yale, Perućica nudi jedinstvenu studiju o ulozi šume u globalnom ciklusu ugljenika, s obzirom da je Perućica jedna od posljednjih prašuma u modernoj Evropi, što je čini savršenim prirodnim laboratorijem.

 

Prašuma Perućica je strogo zaštićena zona Nacionalnog parka

Sutjeska i područje bez bilo kakve intervencije. U ovoj zoni sve aktivnosti su strogo kontrolisane i održavane na minimumu, a turističke posjete su ograničene samo na određene pješačke staze uz pratnju osoblja Nacionalnog parka. Aktivnosti nadgledanja i istraživanja u ovoj zoni obavljaju se u skladu sa odobrenjem JU NP.

 

U ovoj zoni nije dozvoljen lov niti eksploatacija šume. Postavljene su oznake na svim glavnim stazama i putevima u blizini prašume koje upozoravaju posjetioce da ulaze u ograničenu zonu i da treba da se pridržavaju određenih staza.

 

 

 

 

 

 

Kako je rezervat u samom srcu NP Sutjeska on već posjeduje osiguranu baffer zonu koja ga dodatno štiti od antropogenih uticaja van NP. Uz to, očuvanje i zaštita Perućice u njenom izvornom stanju jedna je od glavnih misija Nacionalnog parka Sutjeska.  

 

 

 

Perućica

 

 

 

 

Staništa Perućice

 

Stanište je osnovna topografska i ekološka jedinica životnog prostora (biosfere). To je uže životno područje u kojem postoje životni uslovi za određeni broj biljnih i životinjskih vrsta, koje tvore životnu zajednicu (biocenozu). Oblici su staništa, na primjer šuma, jezero, travnjaci, potok, livada, a slatkovodna staništa čine na primjer bare, potoci, rijeke i jezera. Mikrostanište je stanište pojedinačnog organizma ili mikroorganizma. Ako organizmi potpuno iskorištavaju životne uslove staništa (hranu, sklonište, mjesta za razmnožavanje i drugo), ono je zasićeno i novi se organizmi mogu naseliti samo ako se smanji broj postojećih.

 

Moderna nauka posvećuje veliku pažnju staništima, odnosno složenim ekosistemima, kao i posebnim vrstama. Zaštita okoline ističe upravo stanište, gdje se nastanjuju živa bića. Zaštitimo li cijelo stanište, štitimo i cijele ekosisteme, a ne samo pojedinačne vrste. Različite vrste nisu odvojene od prostora i drugih živih bića, pa stvaraju zajednice, na primjer biljne ili životinjske. Njihova međusobna interakcija, kao i interakcija između živog i neživog svijeta, stvara ekosistem, a njima se bavi grana biologije koja se naziva ekologija.

 

Stanište je okolina koji pruža dom nekoj vrsti. Postoji mnogo različitih staništa, a često dobivaju ime po biljnim zajednicama koje tu obitavaju (na primjer bukovo-jelove šume). Stanište je osnovni preduslov za prisutnost neke vrste. Vrste su često

 

 

 

 

prilagođene na jedan ili više tipova staništa, dok u drugima ne mogu opstati. Zato je, tražimo li neku vrstu, korisno znati koja joj staništa odgovaraju. Jednako tako, ako znamo koja staništa postoje na nekom prostoru, znamo i koje vrste možemo očekivati. Veća raznolikost staništa ujedno znači i veći broj vrsta, dakle veću biološku raznolikost i zdravlje ekosistema. Želimo li zaštititi neku vrstu, prije svega moramo zaštititi njezino stanište, jer nijedno živo biće ne može opstati ako nema odgovarajući prostor za život.

 

Trenutno se definisanje tipova staništa (habitatni tipovi), definiše kao optimalna prirodna jedinica, koju odlikuju srodni ekološki uslovi i sastav vrsta, te ih je moguće jasno prostorno definisati na terenu (kartirati).

 

U literaturi se za tipove staništa upotrebljavaju i izrazi: „biotop“ ili „habitat“, koji su pogrešni. Biotop označava neživu komponentu ekosistema, a habitat se odnosi na konkretnu vrstu, grupu organizama ili populaciju.

 

Klasifikacija stanišnih tipova zavisi, u prvom redu, od namjene. Za definisanje i izvođenje mjera zaštite za očuvanje ekosistema, te staništa biljnih i životinjskih vrsta, poznato je više međunarodnih tipoloških klasifikacija, kao što su Physis, CORINE i EUNIS, a postoje i različite tipologije na nacionalnom nivou.

 

 

 

 

Sve tipologije su hijerarhijske. Prvi nivo je opšti (na primjer slatke vode, vrištine, tresetišta, stijene…), a svaki od njih sadrži sljedeće nivoe, razrađene do stepena, koji još ima smisao za mjere zaštite, te ga je moguće bez većih teškoća kartirati.

 

Na primjer, za zaštitu prirode dovoljan je podatak da se na nekom području nalazi habitatni tip trske (Phragmites), a koja je biljna zajednica u pitanju, za namjene zaštite prirode, nije bitno. Zbog toga su česte kritike sa strane naučnika, da je kartiranje habitatnih tipova nedovoljno precizno, a od strane planera, da je previše naučno!

 

Evropska Direktiva o staništima (1992) daje, u aneksu I, spisak tipova staništa od evropskog značaja. Ona se prvo odnosila na 12 zemalja članica iz zapadne i srednje Evrope, te je i izbor habitatnih tipova bio odraz samo tog geografskog okvira.

 

Pridruživanjem novih zemalja, spisak stanišnih tipova se širio,

a smjernice Evropske komisije su bile takve da se geografske specifičnosti tipova staništa u novim zemljama interpretiraju što je više moguće u okviru postojećih, tako da se samo proširi opis konkretnog habitatnog tipa. Samo  ako to nije moguće, po posebnom postupku prilikom pristupnih pregovora (tehničke adaptacije), dodaju se novi tipovi.

 

 

 

 

 

 

Interpretaciju habitatnih tipova Aneksa I Direktive o staništima potvrđuje Habitatni odbor na prijedlog država članica. Prva verzija ovog priručnika za interpretaciju stanišnih tipova objavljena je 1995. i više puta dopunjena. Zadnja verzija (EUR 28) objavljena je 2013. godine.

 

U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena klasifikacija habitatnih tipova, niti karta koja bi mogla biti osnova za odabir tipova staništa od evropskog značaja, te ispunjavanja obaveza koje proizilaze iz Direktive o staništima. Zbog toga su pripreme išle drugim putem. Uz pomoć eksperata pripremljena je referentna lista tipova staništa iz Aneksa I Direktive o staništima, koji su prisutni u Bosni i Hercegovini.

 

Područje Perućice je mozaik raznolikih staništa – šuma, travnjaka, planina, jezera, rječica i šumskih potoka. Nijedna sastavnica tog mozaika nije potpuno nezavisna od ostalih, jer mnoge vrste koriste više tipova staništa. Staništa uz to nisu međusobno razdvojena oštrom linijom, već se međusobno pretapaju u prelaznim područjima, koja su često najbogatija životom.

 

Čini nam se da je taj krajolik oduvijek takav, no stvarnost je potpuno drugačija. Njegov sadašnji izgled posljedica je dugog razvoja i raznolikih uticaja, no ni on nije statičan, nego će se i dalje mijenjati zavisno od niza faktora koje je često teško ili čak nemoguće predvidjeti.

 

Flora Perućice

 

Drveća / Stabla

 

Neka stabla u Perućici su stara preko 300 godina. Neka od njih su visoka preko 50 metara. Najviše izmjereno stablo visoko je 57,4 metra.

 

Obična bukva (Fagus sylvatica) je naše izvorno stablo koje doseže sjeveroistočnu granicu svog nastanka u Poljskoj. Pripada porodici Fagaceae ili Bukowate. Naraste do 30-40 m visine, ima gustu i široku, nisko postavljenu krošnju. Karakteristična bukova kora je tanka i glatka i lako se oštećuje. Zbog toga na stablima bukve često možete pronaći izrezane inicijale ili druge uzorke koji zbog loše regeneracije kore ostaju vidljivi do kraja dana ovog drevnog stabla koje može živjeti i do 350 godina.

 

Fagus sylvatica L.

 

 

Obični bor, bijeli bor (Pinus sylvestris – Pinaceae) je veoma rijedak na području parka, samo pojedinačno na južnim obroncima Sniježnice. Inače raste na vrlo različitim staništima i raste u različitim klimatskim regijama, te je ekološki vrlo izdiferenciran. Najčešće dolazi u mješovitim sastojinama, gdje je pomiješan s drugim četinjačama, i to sa smrekom, jelom i crnim borom.

 

Stablo raste do 30 (40) m visine; deblo je ravno ili nešto zakrivljeno, a krošnja čunjasta do široko piramidalna ili kišobranasta. Kora stabla u donjem dijelu je izbrazdana i sivo-smeđa, a u gornjem crvenkasto-smeđa koja se ljušti u tankim ljuskama. Izbojci su u početku zelenkasto-žuti, kasnije sivo-smeđi; pupovi duguljasto-jajasti, 6-12 mm dugi, crvenkasto-smeđi, uglavnom nisu smolavi. Iglice po 2 u čuperku, duge 4-7 cm, široke oko 2 mm, nešto usukane, plavkasto-zelene ili sivo-zelene, fino napiljenog ruba, otpadaju nakon 2-3 godine. Smolenice su smještene uz epidermu.

 

Pinus sylvestris L. (Pinaceae)

 

 

Crni bor (Pinus nigra) naraste do 40 m. Krošnja je jajasta, a u starijoj dobi i na kamenitom tlu široko zaobljena ili kišobranasta, gotovo vodoravno zaravnjenog vrha. Kora je debla tamno-siva i izbraždena. U starijoj dobi je duboko raspucala na nepravilne izdužene ploče. Debela je i do 10 cm. Pupovi su smolasti, okruglasti, u pršljenovima, prekriveni tankim sivim ljuskicama. Dugi su 1 do 2 cm. Iglice su tvrde, blago povijene, tamno-zelene, 8-15 cm duge, 1.5 – 2 mm debele, naglo ušiljenog žućkasta vrha. Nalaze se u bjelkastom, oko 1 cm dugom rukavcu, po 2 u svežnju. Češeri su simetrični, 5-8 cm dugi i do 4 cm debeli, žuto-smeđi, dozrijevaju u 3. godini. Češerne su ljuske odrvenjene, odozdo čađavo crne. Zriju druge godine, a otvaraju se u proljeće treće godine. Razmnožava se sjemenom. Korijenje prodire između kamenja i poboljšava uvjete za ostale vrste. Drvo obiluje smolom. Ima veliku bjeliku, a razmjerno malu srž. Otporan je na sušu te dobro podnosi mraz.

 

Pinus nigra

 

 

Javor planinski (Acer heldreichi) je listopadno drvo, sa dlanoliko duboko usječenim listovima. Cvjetovi su svijetložućkasto-zelenkasti, u visećim cvastima. Plod je krilat. Cvjeta s proljeća. Raste u sklopu planinskih bukovih i četinarskih šuma.

 

Endem je Balkanskog poluostrva. Nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Acer heldreichi

 

 

 

 

 

Puzava vrba (Salix serpyllifolia) vrba je grmolikog rasta i ima poluuspravne ili prilegle grane. Može biti visoka od 30 do 70 cm. Ima sitne, eliptične ili jajolike listove koji rastu na kratkim peteljkama. Na licu su zelene, a na naličju sive boje i prekriveni dlačicama. Mogu biti dugi od 1 do 4 cm. Muški i ženski cvjetovi rastu na zasebnim biljkama, skupljeni u jajolike rese dužine do 1,5 cm. Plod je kapsula prekrivena dlačicama.

 

 

Salix serpyllifolia

 

 

Biljke

 

Biljke (carstvo Plantae) su po mnogo čemu poseban dio živog svijeta. U toku burne prošlosti Zemlje, kroz dug razvojni put, ovi organizmi su se opredijelili za čudnu životnu strategiju: da malo vode i malo Sunca pretvore u zeleno životno tijelo te da njime i njegovim plodovima nahrane mnoge druge, čak i svoje neprijatelje. Zbog toga su nezamjenljiv dio prirode, temelj na kome život počiva.

 

Nacionalni park Sutjeska, sa oko 1800 registrovanih vrsta vaskularnih biljaka, jedno je od floristički najbogatijih područja Evrope, sa velikim brojem endemita, relikata, ugroženih i rijetkih vrsta. One su uglavnom vezane za visoke planine te kanjonske ekosisteme, u kojima su bili refugijalni centri u kojima su vrste preživjele nepovoljni period za vrijeme ledenih doba.

 

Bresina čubrica (Micromeria croatica) je biljka je do 20-ak cm visoka ili dugačka biljka, sa jednostavnim stabljikama koje nose naspramne, široke listove sa lučno savijenim nervima. Cvjetovi su živo roze obojeni, dvousnati i grupisani u vršnom dijelu biljke. Raste u pukotinama krečnjačkih stijena i na kamenim blokovima. Cvjeta ljeti.

 

Endem je Dinarida. Nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

 

 

 

 

Micromeria croatica

 

Crnjuša (Erica carnea)  je biljka koja najčešće raste na serpentinu, ali uspijeva i na krečnjačkoj i na dolomitskoj podlozi. U visinu se penje do preko dvije hiljade metara. Geografski gledano, nastanjuje relativno uzak prostor, od Alpa do Karpata, sa Apeninskim i Balkanskim poluostrvom.

 

Bira stjenovita i vlažna mesta. Na nepogodnim terenima i na tlu tako siromašnom da druge biljke tu teško mogu da se održe, crnjuša polako zauzima i prekriva velike površine. Na okomitim sjevernim stranama, crnjuša raste i tamo gdje preko čitavog dana ne padne ni jedan zrak Sunca. Na mjestima gde je velika

 

 

osunčanost, crnjuša rijetko kad raste. U NPS raste samo u sastojini Pančićeve omorike na Radomišlji (Rezervat Sokoline).

 

Crnjuša (Erica carnea)

 

 

Čekinjuša bosanska (Crepis dinarica) je zeljasta biljka, sa jednom ili nekoliko uspravnih i bezlisnih stabljika, visokih do 30-ak cm. Listovi prizemni, plavičasto-zeleni, srednje široki, zaobljeni, cijelog ruba ili blago nazubljeni, a prema osnovi suženi. Cvjetonosne stabljike su u gornjem dijelu granate i nose nekoliko svijetlorozih glavica, sačinjenih od jezičastih cvjetova. Česta je na planinskim livadama i pašnjacima. Cvjeta ljeti. Bosanskohercegovački endem.

 

 

 

 

Crepis Dinarica

 

Fresinica (Dryas octopetala) je biljka koja ima oblik poleglog, granatog žbunića, sa izduženo jajolikim listovima, čiji je rub testerast i povijen. Lice je sjajno i tamnozeleno, a naličje bijelo-dlakavo. Cvjetovi su prilično krupni, imaju osam bijelih latica, puno žutih prašnika i tučkova. Tipična je za visokoplaninske kamenjare i grebene. Cvjeta ljeti.  Nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Fresinica (Dryas octopetala)

 

 

Hajdučka trava (Achillea lingulata) je do 80 cm visoka zeljasta biljka, sa uspravnom stabljikom i listovima koji su naizmjenični i do tri puta perasto dijeljeni na šiljate segmente. Cvjetne glavice su bijele i u gustim vršnim cvastima. U njihovom obodu se nalazi pet jezičastih cvjetova, a u središtu mnoštvo cjevastih. Raste na livadama, pašnjacima, pored puteva, ali i na zapuštenim staništima u naseljima. Cvjeta ljeti. Relikt preglacijalne flore diluvijuma.

 

Nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Achillea lingulata

 

 

Jeremičak, Malijev likovac (Daphne malyana) je vječnozeleni patuljasti grm, sa malim, kožastim i lopatastim listovima. Cvjetići bijeli, četvorodjelni. Naseljava pukotine stijena i druga slična kamenita staništa. Cvjeta s proljeća. Ova usko endemična biljka se nalazi na listi zakonom zaštićenih. Kao nova vrsta za nauku opisana je u materijalu sakupljenom u Pivi. Još je zastupljena na nekoliko lokaliteta u jugoistočnoj Bosni.

 

Rijedak, nalazi se na Sniježnici. Takođe uvršten na Crvenu listu zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Daphne malyana

 

 

 

Jeremičak crveni (Daphne cneorum) je vazdazeleni grm visine 10 do 40 cm. Grančice su dosta duge, ravne ili malo savijene, tanke i glatke. Listovi su tamnozeleni, kopljasti. Na vrhu grančice nalazi se 5-10 cvjetova koji čine glavičasti cvat. Cvjetovi su crvene boje, ponekad bijele i ugodno mirišu. Cvjeta u maju i junu, a ponekad ponovno krajem ljeta. Plod je boba crvenkasto-smeđe boje. Raste na suhim vapnenim staništima, brdskim travnjacima, na dolomitnim podlogama, na malenim travnjacima unutar šuma hrasta medunca i crnog jasena.

 

Crveni likovac je rijetka i ugrožena vrsta zbog branja dekorativnih cvjetova, te zarastanja malih travnjaka i proplanaka na kojima raste. Nastanjen samo iznad Prijevora (Maglić) i na Studencu (Volujak). Nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Daphne cneorum

 

 

Kaćun bosanski (Dostylorhiza cordigera syn. Orchis bosniaca)  je biljka koja naseljava vlažne, tresetne livade, uz vrela u području visokih planina. Balkanska endemska vrsta. Endem koji se nalazi na samo nekoliko lokacija u Parku.

 

Dostylorhiza cordigera syn. Orchis bosniaca

 

 

Kositerka, Zimska preslica (Equisetum hyemale) je visoka i tanka biljka nalik na umanjeni bambus bez listova. Riječ je o višegodišnjoj preslici koja raste u plitkim vodama ili na vlažnom tlu, naročito uz rijeke i šumske potoke. Raste na području Sjeverne Amerike, Kanade, Meksika, Evrope i Azije. Stabiljka je šuplja, segmentirana, grube površine i zimzelena. Pepeljasto sive pruge označavaju segmente stabljike. Korijen je razgranjen i široko rasprostrt u tlu.

 

Equisetum hyemale

 

 

 

 

 

Balkanski ili Palmoliki kotrljan, Vjetrovalj (Eryngium palmatum Pančić & Vis.) je biljka nalik alpskom kotrljanu, i palmoliki može narasti do visine od 70-ak cm. Njegovo stablo je uspravno i pri vrhu granato. Donji listovi su na drškama i prstasto dijeljeni, a listovi stabljike postepeno postaju sjedeći, manje režnjeviti i bodljasti. Cvjetovi su bjeličasto-plavi, u cvastima nalik glavici. Ovojni listovi su zrakasti, uski, bodljasti i obično do dva puta duži od glavice. Raste na kamenitim staništima, nekad i travnjacima. Cvjeta ljeti.

 

Nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Eryngium palmatum Pančić & Vis.

 

 

 

 

Kozlinac, Dinarska oštrica (Oxytropis campestris subsp. Dinarica) je oniža busenasta biljka, čije cvjetonosne stabljike rijetko prerastu 20 cm. Listovi su prizemni i formiraju bujnu rozetu. Dijeljeni su neparno perasto i imaju 10-15 parova lisaka. Cvat je vršno postavljena, zbijena i sačinjena od svijetložutih cvjetova, nalik leptiru. Plod je uspravna i jajoliko izdužena mahuna, koja osim vunastih posjeduje i kratke crne dlake. Ima i dugačak i povijen kljun. Tipična je stanovnica planinskih rudina. Cvjeta ljeti.

 

Endem je Dinarida i nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Oxytropis campestris subsp. dinarica

 

 

 

Krčagovina ilirska (Amphoricarpus autariatus) je do 60-ak cm visoka, busenasta zeljasta biljka, sa uspravnim bezlisnim stabljikama koje na svom vrhu nose po jednu cvjetonosnu glavicu. Listovi su brojni, uski, na licu zeleni, a na naličju sivo-bijeli. Glavice su bijele ili nježno ljubičaste, izgrađene od isključivo cjevastih cvjetova. Obavijene su kožastim listićima koji se preklapaju kao crjepovi na krovu.

 

Ilirski endem i nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Amphoricarpus autariatus

 

 

 

 

 

Zojsova ljubičica (Viola zoysii) je prizemna žutocvjetna ljubičica, sa gotovo okruglastim listovima postavljenim u rozeti. Cvjetovi pojedinačni i u odnosu na dimenziju biljke prilično krupni. Imaju pet latica, od kojih su četiri okrenute na gore, a jedna je oborena i produžena u ostrugu. Nastanjuje planinske rudine i snježnike na siparima. Cvjeta ljeti.

 

Endem je jugoistočnih Alpa i Dinarida. Nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Viola zoysii

 

 

 

 

 

 

 

 

Adenophora liliifolia

 

Mirisna žljezdača (Adenophora liliifolia) je širom Evrope ugrožena i zaštićena biljna vrsta, čije su populacije predmet stalnog praćenja (monitoringa). Značajna je za Evropsku uniju, te se nalazi na Ankesu 2 Direktive o staništima, kao biljna vrsta zbog koje se izdvajaju područja evropske ekološke mreže.

 

 

 

 

 

 

 

 

Edraianthus sutjeskae

 

 

Zvončac Sutjeske (Edraianthus sutjeskae) je, kako mu samo ime kaže, pravi predstavnik ovog nacionalnog parka u svjetskim naučnim krugovima. Pronađen i opisan (locus classicus) na stijenama Vratara u kanjonu Sutjeske, gdje i danas krajem proljeća ukrašava surove vertikalne stjenovite padine intenzivnim plavo-ljubičastim koloritom. Upravo ovdje ovaj stenoendem je preživio strahote ledenih doba i odavde počeo svoj viševjekovni put osvajanja okolnih stjenovitih vrleti. Zato je ovo nalazište iznimno važno, ne samo za očuvanje ovog glasnogovornika i promotera našeg najljepšeg nacionalnog

 

 

parka, već i kao stjecište velikog broja reliktnih, rijetkih i endemičnih biljnih oblika, koji zajedno sa njim ovdje rastu. Među njima se naročito ističe i stenoendem sliva Drine, malijev likovac (Daphne malyana), koja ima vrlo sličnu životnu priču.

 

Lactuca pancicii

 

 

 

 

 

Lactuca pancicii

 

Pančićeva salatika (Lactuca pancicii) je endemit koji naseljava vlažne i hranljivim materijama bogate obale planinskih rječica i potoka. Ona na jugoistočnim Dinaridima smjenjuje vikarnu i srodnu alpsku salatiku (Cicerbita alpina), koja raste na sličnim mjestima gorskog pojasa Alpa i sjeverozapadnih Dinarida.

 

Pančićeva salatika redovno zalazi i u trakaste obalne formacije jova, gdje sa mirisnom žljezdačom daje specifičan pečat ovim zajednicama, nauci još nepoznatim. Veoma je osjetljiva na promjene vodnog režima, čime bi njene populacije bile značajno desetkovane, a usljed sječe ovih šuma i uređenja korita dovedene pred rub iščezavanja.

 

 

 

Obalna kiprovina (Epilobium dodonaei) predstavlja glacijalni relikt, koji je tokom ledenih doba dospio u gornje dijelove tokova bujičnih rijeka u Dinaridima. Odavde se ova vrsta proširila na neka ruderalna staništa, naročito osuline, kanale i jarkove oko puteva, koji su u proljeće jako vlažni. Ova biljka važan je element vegetacije nanosa bujičnih vodotoka, gdje u svom iskonskom miljeu gradi zajednice koje još niko nije izučavao na prostoru Bosne i Hercegovine.

 

 

Epilobium dodonaei

 

 

 

 

 

Zvonce širokolisno (Campanula latifolia) je zeljasta, višegodišnja biljka gole stabljike koja raste do jednog metra u visinu, velikih listova i korijena, te zvonoliko plavih velikih cvjetova.

 

Raste samo u centru Perućice i nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Campanula latifolia

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Paprati (Asplenium fissum) je gusto busenasta paprat sa brojnim trostruko perastim listovima, koji se nalaze na dugim drškama, crvenkasto-crne boje. Sorusi su izduženi i sa jednostranim zaštitnim omotačem. Naseljava pukotine stijena subalpskog i alpskog pojasa na Magliću, Volujku i Zelengori.

 

Asplenium fissum

 

 

 

 

 

 

 

Perunika bosanska, Rajhenbahova perunika (Iris reichenbachii var. bosniaca – Iris bosniaca) je niski planinski iris, sa kratkom uspravnom stabljikom koja u bazalnom dijelu ima duge uzane listove, a u vršnom jedan ili dva žuta, veoma rijetko ljubičasta cvijeta. Raste na livadama i pašnjacima. Cvjeta na proljeće.

 

Endem je centralnih i južnih Dinarida i nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Iris reichenbachii var. bosniaca

 

 

 

 

Dinarski rožac (Cerastium dinaricum) je do 15-ak cm visoka zeljasta biljka, sa brojnim uspravnim stabljikama, koje nose unakrsno naspramne, cijele i eliptične listove i nekoliko sniježnobijelih cvjetova. Latica je pet, srcoliko usječenih. Dva puta su duže od čašice. Imaju 10 prašnika i jedan tučak sa pet vratova. Raste na kamenitim visokoplaninskim staništima, siparima, na kamenim blokovima. Cvjeta ljeti.

 

Endem je Balkanskog poluostrva i nalazi se na Crvenoj listi zaštićene flore i faune Republike Srpske.

 

Cerastium dinaricum

 

 

Briofite

 

Briofite su evolutivno stara grupa biljaka, koja je prva nastanila kopno. Obuhvataju tri različite grupe biljaka – mahovine, jetrenjače i rožnjače. Specifične su po svojoj građi i životnom ciklusu. Malih su dimenzija, uglavnom do nekoliko centimetara visine. Za razliku od vaskularnih biljaka, nemaju provodna tkiva niti kutikulu, pa vodu i hranljive materije usvajaju iz vazduha cijelom površinom tijela i zbog toga mogu rasti na najrazličitijim substratima.

 

Ono što povezuje ove tri grupe organizama, a što ih istovremeno razdvaja od drugih kopnenih biljaka jeste dominantna gametofit generacija, na kojoj se razvijaju anteridije i arhegonije, odnosno muške i ženske polne ćelije, čijim spajanjem nastaje sporofit generacija, koja praktično parazitira na gametofitu uzimajući mu hranljive materije preko specijalnih končastih stuktura, tzv. haustorija. U sporofitu se razvijaju spore pomoću kojih se biljka rasijava, a i iz kojih se dalje razvija gametofit. Tako se završava životni ciklus ovih biljaka. Zbog toga što je oplođenje ovih biljaka zavisno od prisustva vode, česte su na vlažnim staništima, ali mnoge vrste su se prilagodile i na život u sušnim uslovima, koje preživljavaju u stanju mirovanja. Mahovine ovako mogu provesti jako dug period, oživljavajući za samo nekoliko sekundi čim se pojavi voda na staništu.

 

Briofite se mogu naći na najrazličitijim staništima širom planete i odlikuju se velikim bogatstvom vrsta, po nekim procjenama

 

 

 

čak 25 000. U borealnim sredinama dominiraju po biomasi i produktivnosti i zbog toga su značajne kao veliki rezervoar ugljenika i izvor azota. Takođe, u mnogim ekosistemima su značajne i kao filteri vode, termički izolatori zemljišta i zaštita od ispiranja i erozije.

 

Opšti izgled mahovine Encalypta sp.

Na fotografiji se vidi razvijen sporofit na gametofitu

 

Na tresetištima, takozvane bijele mahovine u velikoj mjeri doprinose akumuliranju vode i biljne biomase i samim tim utiču na formiranje treseta, čije se naslage mogu koristiti kao gorivo. Slabi su kompetitori u odnosu na druge biljke, te stoga pronalaze i nastanjuju specifična mikrostaništa. Takođe,  

 

 

predstavljaju pionirske vrste u nastanjivanju golih staništa poput požarišta i stijena i pripremaju tlo za rast drugih biljaka i organizama.

 

S obzirom na to da nemaju druge odbrambene mehanizme, sintetišu mnoge sekundarne metabolite čija je primjena velika, kako u poljoprivredi protiv sitnih sisara, tako i u farmaceutskoj industriji. Mogu se koristiti i za monitoring atmosferskog zagađenja, jer usvajanjem nutrijenata preko površine tela u svoje ćelije unose i zagađujuće materije.

 

Briološkim istraživanjem kanjona rijeka Sutjeske i Hrčavke zabilježeno je ukupno 119 vrsta briofita, od čega je 100 vrsta pravih mahovina iz razdjela Bryophyta i 19 jetrenjača iz razdjela Marchantiohyta. Iako su ranije vršena botanička terenska istraživanja ovog područja, ne postoje do sada publikovani podaci o flori briofita ovog područja.

 

 

 

Mnoge od zabilježenih vrsta (Brachythecium rivulare Schimp., Cinclidotus spp., Fontinalis antipyretica Hedw., Platyhypnidium riparioides (Hedw.) Dixon, Racomitrium aquaticum (Brid. ex Schrad.) Brid., Schistidium rivulare (Brid.) Podp. i druge.) vezane su za uzanu zonu stijena na obali rijeka, u zoni kvašenja vodom, gdje grade specifične reofilne i riparijske zajednice mahovina.

 

Na stijenama i stablima u neposrednoj blizini vode rastu i mnoge rijetke vrste poput Leptodon smithii (Hedw.) F. Weber & D. Mohr, Neckera besseri (Lobarz.) Jur. Junger-mannia atrovirens Dumort., ali i mnoge druge, kojima je za razviće u inače suvim krečnjačkim predjelima neophodan vlažan vazduh koji obezbjeđuju brojni vodotokovi ovih predjela.

 

Zelena bubica – Buxbaumia Viridis je rijetka i zaštićena vrsta u cijeloj Evropi. Osim na regionalnim listama mnogih zemalja, nalazi se i na Evropskoj crvenoj listi briofita, kao i na spisku vrsta Bernske konvencije i Direktive o staništima Evropske Unije. Jedan je od indikatora dobro očuvanih starih četinarskih, bukovih i mješovitih bukovo-smrčevih šuma, gde se razvija na vlažnim i trulim panjevima. Izgled joj je specifičan i jedinstven. Vidljiv dio biljke je relativno veliki zeleni sporofit koji se razvija iz neuočljivog gametofita koji raste uronjen u drvnu masu u raspadanju. Gametofit je redukovan i u stvari ga predstavlja protonema, pa se za ovu mahovinu kaže da je neotenična.

 

 

 

 

 

Schistidium rivulare je mahovina koja spada u rijetke vrste. Mahovina raste na kamenju i korjenju drveća na obalama brzotekućih rijeka, malo iznad zone stalnog kvašenja. Međutim, tokom perioda visokog vodostaja ova vrsta se nalazi potopljena u vodi. Tamno braon je boje, a kapsule sporofita su široke, tamnocrvene i sakrivene listovima koji je okružuju, tako da se nekad teško uočavaju.

 

 

Buxbaumia viridis, vrsta koja se nalazi na Direktivi o staništima, kao i na crvenim listama širom Evrope

 

 

 

Gljive

 

Gljive se ubrajaju među najslabije istražene skupine živih bića. Do danas je opisano približno 100 000 taksona, a procjena je da se ukupan broj različitih vrsta gljiva na Zemlji kreće znatno iznad 1 000 000, pa vjerovatno predstavljaju i drugu najbrojniju skupinu živih bića, odmah iza insekata. U našoj zemlji gljive su u prošlosti sporadično istraživane, a broj naučnih radova o zastupljenosti i diverzitetu pojedinih vrsta je veoma malen.

 

Sa ekološkog staništa gljive se dijele na: saprotrofe (razlagače organske materije), simbionte (gljive koje su mikorizne sa pojedinim vrstama biljaka), te parazite (vrste koje parazitiraju na drugim gljivama, insektima i sl). Njihova uloga razlagača i prečistača u prirodi je nezamjenljiva.

 

Najveći broj neopisanih i neotkrivenih vrsta gljiva krije se u tropskom pojasu, mada treba istaći da i naša regija, te uopšte evropski kontinent obiluju područjima i vrstama koje su nedovoljno istražene ili su potpuno nepoznate savremenoj taksonomiji.

 

Jedan od takvih lokaliteta i epicentara biološke raznolikosti je i Nacionalni park „Sutjeska”.

 

Razred Ascomycota predstavlja najveću skupinu gljiva (cca. 65 000 vrsta). U Bosni i Hercegovini istraživanja i zvanični podaci o

 

 

 

 

 

ovom razredu su svedeni na minimum (istraživanja pojedinih vrsta unutar ove skupine gljiva u posljednjih nekoliko godina kontinuirano provode članovi Amaterskog mikološkog udruženja iz Sarajeva).

 

Rezultati istraživanja koja su u protekle dvije godine sporadično provođena na teritoriji Nacionalnog parka nedvosmisleno ukazuju na činjenicu da se radi o veoma specifičnom i unikatnom staništu kada je u pitanju diverzitet gljiva.

 

U okviru pomenutih istraživanja pronađeno je ukupno osam novih vrsta za Bosnu i Hercegovinu, mada ni to vjerovatno nije konačan broj. Pored toga, pronađen je i značajan broj vrsta koji se od ranije smatra nedovoljno istraženim ili rijetkim vrstama gljiva.

 

Ukupno je sredinom i krajem osmog mjeseca registrovano 24 vrste gljiva, od čega 22 vrste Ascomycota i dva pripadnika razreda Basidiomycota.

 

Psilopezia nummularia berk je vrsta koja raste na vodom namočenom drvetu u odmakloj fazi dekompozicije. Veličine je do 3 cm u prečniku. Prema etimologiji (imenu) to je „gljivica gole površine, rasta priljubljenog za podlogu i oblika novčića“.

 

 

 

 

 

 

Makroskopski joj je vrlo slična češća akvatična vrsta Adelphella babingtonii (Berk.) Pfister, Matocec & I. Kusan.

 

Psilopezia nummularia

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vibrissea filisporia f. Boudier je gljiva vrste roda Vibrissea su akvatični i semiakvatični organizmi; V. filisporia f. boudieri rasla je na grančici potopljenoj u rijeku, neposredno uz obalu ispod bazena na Tjentištu.

 

Veličine je do 3 mm, a apotecij je intenzivne žute boje. Ima dugačke, končaste, spiralno uvijene spore (prilagođenost vodenoj sredini) koje se velikom snagom izbacuju iz askusa.

 

Vibrissea filisporia f. Boudier

 

 

 

 

Octospora hygrohypnophilla Dissing & Siversten je gljiva parazitira na mahovini Hygrohypnum luridum, izaziva gale na apikalnim ćelijama rizoida. Veličine je od 0,5-2 mm, narandžaste boje.

 

Domaćin joj traži krečna, zasjenjena i vlažna staništa, kakvo je, recimo, mjesto ulijevanja Hršovih vrela u Sutjesku gdje je zabilježena u julu 2015. godine.

 

Octospora hygrohypnophilla

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Patinella hyalophaea SACC. je gljiva veličine je oko 0,5 mm, crne boje. Raste na mokrom drvetu pored rijeke. Prvi ju je pronašao i opisao italijanski mikolog Pier Andrea Saccardo 1875. godine.

 

Narednih 137 godina se ne pominje nijedan nalaz ove vrste, sve do 2012. godine kada je  zabilježena u Kanadi, a 2014. i 2015. godine i u Bosni i Hercegovini. Nalaz iz 2015. godine je sa obale rijeke Sutjeske, na lokaciji Vratar.

 

 

Patinella hyalophaea

 

 

 

 

 

Rimbachia bryophila pripada skupini gljiva koje se još nazivaju i Cyphelloidi. U pitanju su bazidiomiceti koji svojim orfološkim karakteristikama podsjećaju na askomicete. Veličine od 0,3 -0,7 cm. Ova vrsta parazitira na mahovinama iz roda Mnium, a zahtijeva prisustvo vlage i vode. Uopšte, jako je rijetka u svim zemljama gdje je pronađena, a raširena je širom sjeverne hemisfere.

 

Rimbachia bryophila

 

 

 

 

 

 

 

 

Marcelleina persoonii  je gljiva prečnik plodnog tijela od 0,5-1,0 cm, tamno ljubičaste boje. Boja apotecija potiče od plavo-ljubičastog pigmenta u parafizama. Naseljava vlažna zemljišta, odnosno staništa sa stalnim prisustvom vode, obično obale bržih ili sporijih tekućica. Ime je dobila po jednom od najzaslužnijih mikologa za uspostavljanje polaznih tačaka taksonomije gljiva – Christiaan Hendrik Persoonu. Rod Marcelleina danas broji jedanaest različitih vrsta.

 

Marcelleina persoonii

 

 

 

 

Fauna Perućice 

 

Fauna Parka je veoma bogata i raznovrsna, počevši od velikog broja beskičmenjaka, posebno iz reda leptira (Lepidoptera), vodozemaca, gmizavaca i riba, 36 vrsta i 18 familija sisara, te mnogobrojnih vrsta ptica.

 

Insekti

 

Insekti predstavljaju ključnu kariku kopnenih i slatkovodnih ekosistema i dominantno najbrojniju grupu organizama na planeti. Iako često neprimjetni, oni se nalaze svuda oko nas, obavljajući značajnu ulogu u prirodi.

 

Bez insekata bi funkcionisanje osnovnih procesa u prirodi bilo nemoguće. Ipak, i pored velikog značaja koji imaju, o insektima se i dalje veoma malo zna, što često ima za rezultat nedovoljnu pažnju koja se posvećuje zaštiti ovih organizama.

 

Naučna istraživanja imaju veliki značaj u savladavanju ovog problema. To je posebno važno u Bosni i Hercegovini, s obzirom na izuzetno nizak nivo poznavanja distribucije vrsta i staništa, što predstavlja i najznačajniji problem u obezbjeđenju kvalitetne i dugoročne zaštite.

 

 

 

 

 

 

 

 

Vilini konjici

 

Vilini konjici predstavljaju malobrojnu grupu insekata (sa nešto manje od 6 000 vrsta u svijetu), koji su važni indikatori stanja očuvanosti i promjena u slatkovodnim ekosistemima. Zahvaljujući svojoj veličini i živim bojama vilini konjici su popularni i široj javnosti dobro poznati insekti, te se često označavaju kao ambasadori i nosioci zaštite ovih staništa.

 

Mnoge vrste vilinih konjica se danas suočavaju sa prijetnjama opstanka. S obzirom da prvu fazu životnog ciklusa provode u vodi, oni su osjetljivi na zagađenje, isušivanje i degradaciju vodenih staništa i okolne vegetacije. Uz to, pored vodenih, odraslim insektima u fazi sazrijevanja, lova i parenja potrebna su i različita kopnena staništa i vegetacija, kao što su riječni koridori, travnjaci i šume.

 

Broj vrsta vilinih konjica u Evropi, koji je specijalizovan za tekuće vode, je malen. Među njima se nalaze vrste koje su, zbog osjetljivosti svojih staništa, znatno ranjivije na negativne uticaje čovjeka. Tu se posebno ističu predstavnici roda Cordulegaster, u okviru koga su u BiH prisutne dvije vrste: veliki potočar (Cordulegaster heros) i dvozubi potočar (Cordulegaster bidentata). Zbog toga što žive u specifičnim staništima njihova rasprostranjenost je raspršenog karaktera. Oni naseljavaju brdske i gorske potoke i manje rječice, imaju usku ekološku valencu i teško se mogu prilagoditi na promjene u životnoj

 

 

 

sredini, te su posebno ugroženi uništavanjem šumskih staništa, kao i isušivanjem i pregrađivanjem potoka.

 

Veliki potočar (Cordulegaster heros) je endemična vrsta jugoistočne Evrope, prije svega Balkanskog poluostrva. Naseljava zasjenjene potoke i rječice pješčanog dna, djelimično pokrivenog sitnim pijeskom i organskim substratom u koji ženke polažu jaja. Larve provode tri do pet godina života plitko ukopane ili na samoj površini sedimenta. Za opstanak ove vrste potrebna je očuvanost šumskih staništa, kao i čista tekuća voda bogata kiseonikom.

 

Osim velikog potočara, kod nas živi još jedna vrsta ovog roda, dvozubi potočar (Cordulegaster bidentata), koji takođe naseljava manje tekućice, posebno male, šumske potoke u planinskom području naše zemlje. Zbog uništavanja šuma i ova vrsta je sve više ugrožena.

 

Veliki potočar je klasifikovan kao ranjiva vrsta (VU) na Crvenoj listi vilinih konjica Mediterana, dok su obje vrste klasifikovane kao skoro ugrožena vrsta (NT) na posljednjoj IUCN Crvenoj listi vilinih konjica Evrope. U BiH, ni C. heros niti C. bidentata nisu na listama ugroženih i zaštićenih vrsta.

 

Pored toga, veliki potočar se nalazi i na Dodatku II Direktive o staništima EU, što znači da BiH ima obavezu u budućnosti identifikovati područja za zaštitu ove vrste koja će biti uključena u Evropsku ekološku mrežu Natura 2000.

 

 

Cordulegaster heros

 

 

Modra vila (Calopteryx virgo) naseljava tekuće vode širom naše zemlje. Posebno je brojna vrsta na manjim i bržim rijekama sa očuvanim pojasom obalne vegetacije i pjeskovitim ili šljunkovitim dnom.

 

Modra vila je karakteristična vrsta naših rijeka i jedan od naših najljepših vilinih konjica. Mužjaci su jarke, metalik plave ili plavo-zelene boje krila i tijela, dok su ženke nešto manje upadljive, bronzano-zelene boje. Često ove prelijepe insekte možemo vidjeti kako lete duž rijeka ili se odmaraju na granama drveća uz obalu. Larve C. virgo se razvijaju među podvodnom vegetacijom, biljnim detritusom ili korjenjem drveća. S obzirom da naseljava male tokove sa vodom bogatom kiseonikom, ova vrsta je osjetljiva na eutrofikaciju, pregrađivanje i usporavanje rijeka, kao i uništenje obalne, drvenaste vegetacije. Nalazi se na Crvenoj listi zaštićenih vrsta Republike Srpske.

 

Calopteryx virgo

 

 

Jantarni kralj (Aeshna grandis) je krupni vilin konjic karakteristične smeđe boje tijela i krila jantarnog sjaja. A. grandis je izuzetno rijetka vrsta Balkana za koju Nacionalni park „Sutjeska“ predstavlja najznačajnije stanište u Bosni i Hercegovini i jedno od rijetkih na Dinaridima. Prostor Parka, prije svega planinska jezera na Zelengori, naseljava izuzetno brojna populacija ove vrste, a veliki broj jedinki tokom sazrijevanja obitava i hrani se uz rijeke i u kanjonima. U Republici Srpskoj vrsta se nalazi na Crvenoj listi zaštićenih vrsta.

 

Aeshna grandis

 

 

 

 

 

 

Tvrdokrilci

 

Tvrdokrilci predstavljaju najbrojniju grupu insekata i najveću grupu živih organizama na planeti, sa oko 400 000 do sada opisanih vrsta. Od tog broja oko 29 000 je zastupljeno u Evropi, dok za BiH ne postoje pouzdani podaci o broju vrsta.

 

Među ugroženim vrstama tvrdokrilaca posebno su zastupljene saproksilne vrste za koje Nacionalni park „Sutjeska“ predstavlja jedno od najznačajnijih područja za zaštitu u BiH, a vjerovatno i u regionu. Među njima se nalazi i nekoliko Natura 2000 vrsta: Lucanus cervus, Osmoderma eremita, Rosalia alpina, Morimus funereus, Cucujus cinnaberinus i Cerambyx cerdo. Međutim, informacije o njihovom prisustvu do sada su se uglavnom temeljile na starim literaturnim podacima. Ove vrste se zbog svoje osjetljivosti na promjene u staništima i zavisnosti od prisustva starih stabala u šumama, koriste kao indikatori očuvanosti ovih ekosistema.

 

 

Alpska strižibuba (Rosalia alpina) je jedna od najljepših vrsta strižibuba (Cerambycidae) u Bosni i Hercegovini. Lako je prepoznatljiva po karakterističnoj svijetloplavoj boji i krupnim crnim pjegama koje predstavljaju odličnu kamuflažu na kori bukovih stabala.

 

 

 

 

 

Rosalia alpina

 

 

Naseljava pretežno planinska područja srednje i južne Evrope, jug Skandinavije i dijelove istočne Evrope. Larve ove vrste se razvijaju u starim stablima, prije svega bukve, ali mogu živjeti i u drugim vrstama listopadnog drveća. Usljed uništavanja staništa, u dvadesetom vijeku alpska strižibuba je nestala iz brojnih područja u Evropi zbog čega je u mnogim zemljama uvrštena na liste ugroženih vrsta. Vrsta je uvrštena i u Dodatke II i IV Direktive o staništima EU, a zaštićena je i Bernskom konvencijom. Na Međunarodnoj Crvenoj listi klasifikovana je kao ranjiva (VU) vrsta. U Republici Srpskoj vrsta se nalazi na Crvenoj listi zaštićenih vrsta.

 

 

Zbog svoje ljepote i atraktivnog izgleda alpska strižibuba ima značajnu ulogu u kampanjama za zaštitu prirode i privlačenju pažnje javnosti, odnosno ukazivanju na ugroženost šumskih staništa i značaj njihovog očuvanja.

 

Bukova strižibuba (Morimus funereus) je krupan tvrdokrilac sive boje sa četiri velike crne mrlje na leđnoj strani tijela. Kao i druge vrste strižibuba, posjeduje par dugačkih antena koje kod mužjaka prevazilaze dužinu tijela, dok su kod ženki znatno kraće.

 

Morimus funereus

 

 

 

 

 

Iako je narodni naziv vrste bukova strižibuba, ova vrste se može naći i na različitim vrstama hrasta, jasena, topole i drugih vrsta listopadnog, ali i četinarskog drveća. Naseljava Balkansko poluostrvo, Mediteran i srednju Evropu, a u BiH se može naći širom zemlje, posebno u očuvanim šumovitim planinskim područjima.

 

Zbog uništavanja šuma ova vrsta se u mnogim zemljama nalazi na listi ugroženih vrsta, kao i na Dodatku II Direktive o staništima EU, što znači da su sve države Evropske unije obavezne zaštititi njena staništa. Bukova strižibuba zaštićena je takođe i Bernskom konvencijom, a u Republici Srpskoj se nalazi na Crvenoj listi zaštićenih vrsta. Za razliku od većine drugih vrsta strižibuba, ovi insekti ne lete, što ih čini još osjetljivijim na uništenje staništa.

 

Jelenak (Lucanus cervus) spada među naše najveće, najinteresantnije i najpoznatije vrste tvrdokrilaca. Ime je dobio po krupnim izraštajima na glavi mužjaka koji podsjećaju na rogove jelena koje ovi insekti koriste u borbi za ženke. Jelenak naseljava hrastove šume, gdje se hrani sokom koji stabla hrasta ispuštaju na mjestu oštećenja.

 

Uništenje hrastovih šuma, posebno starih stabala koja su neophodna za opstanak ove vrste, značajno je uticalo na smanjenje brojnosti, pa i nestanak jelenaka iz mnogih područja Evrope. Zbog sve veće ugroženosti vrste i njenih staništa

 

 

 

uvršten je među ugrožene vrste u mnogim zemljama, a atraktivan izgled svrstao ga je među najznačajnije harizmatične

(flagship) vrste insekata koje predstavljaju važan dio brojnih kampanja za zaštitu prirode u Evropi. Jelenak je zaštićen Bernskom konvencijom, Direktivom o staništima Evropske unije, kao i Crvenom listom zaštićenih vrsta Republike Srpske.

 

 

Lucanus cervus

 

 

 

Lepitiri

 

U posljednjih nekoliko decenija leptiri su, uz kičmenjake i biljke, najbolje proučeni organizmi, te se njihova brojnost i raznovrsnost koristi kao kriterijum za valorizaciju potencijalno ugroženih područja i biološki monitoring stanja i kvaliteta životne sredine. Jedan od najboljih pokazatelja zdravog i uravnoteženog stanja ekosistema jeste prisutnost velikog broja leptira. Jaja polažu na biljnom tkivu na kojem se mlade jedinke hrane i prolaze kroz sve faze razvića do adulta.

 

Na području Nacionalnog parka „Sutjeska“ dnevne leptire je istraživao Sijarić (1970., 1974.), pri čemu je registrovao 112 vrsta na teritoriji Nacionalnog parka, dok su noćni leptiri jako slabo istraženi i gotovo potpuno nepoznati, izuzimajući porodicu Tortricidae.

 

U toku sedmodnevnog istraživanja faune leptira utvrđeno je 68 vrsta dnevnih leptira, među kojima je sedam novih vrsta za Nacionalni park, kao i 48 vrsta noćnih leptira, od kojih je čak 47 vrsta koje do sada nisu registrovane u Parku.

 

Među vrstama pronađenim tokom CZŽS istraživanja identifikovane su i one vrste koje su važne za uspostavu Natura 2000 mreže u BiH, a to su: Euphydryas maturna i Euphydryas aurinia, kao i tri vrste navedene u Dodatku IV Direktive o staništima: Euphydryas maturna, Phengaris arion i Parnassius

 

 

 

mnemosyne. Populacije ovih vrsta zahtijevaju poseban tretman kada je u pitanju zaštita. Sedam pronađenih vrsta se nalazi na Crvenoj listi Republike Srpske: Euphydryas aurinia, Euphydryas maturna, Apatura ilia, Apatura iris, Limenitis populi, Phengaris arion i Phengaris alcon, dok se na IUCN Crvenoj listi Evrope nalaze dvije vrste: Euphydryas maturna (VU) i Phengaris arion (EN).

 

Takođe, pronađeno je i sedam novih vrsta dnevnih leptira za područje Nacionalnog parka „Sutjeska“, a to su: Heteropterus morpheus, Pieirs napi, Phengaris alcon, Libythea celtis, Boloria dia, Coenonympha glicerion i Brintesia circe. Kada se ove vrste dodaju ranijem popisu dolazimo do 119 vrsta za cijelo područje parka.

 

Tokom istraživanja zabilježeno je ukupno 48 vrsta noćnih leptira od kojih su sve vrste osim Celypha lacunana prvi put zabilježene na području Nacionalnog parka „Sutjeska“.

 

Uzimajući u obzir skalu kojom se određuje bogastvo vrsta, područje Nacionalnog parka sa svojih 119 vrsta spada u najviši rang, što opravdava njegov izuzetno veliki značaj za zaštitu prirode i biodiverziteta u BiH.

 

Močvarni šarenjak (Euphydryas aurinia) naseljava palearktički region, dok je u Evropi posebno prisutan u njenom centralnom i južnom dijelu. Ovaj lijepi leptir sa kvadratnim šarama zlatno-smeđe i crne boje na krilima naseljava različite tipove uglavnom

 

 

vlažnih livada i travnjaka. Iako je rasprostranjen u cijeloj Evropi, najčešće se javlja lokalno i ograničen je na područja sa očuvanim staništima.

 

Usljed nestanka staništa vrsta bilježi stalni pad brojnosti u velikom broju zemalja. U Holandiji je potpuno nestala, a u mnogim drugim zemljama brojnost populacija se smanjila za trećinu. Močvarni šarenac je zaštićen Direktivom o staništima EU i Bernskom konvencijom, a nalazi se i na Crvenoj listi zaštićenih vrsta Republike Srpske.

 

 

Euphydryas aurinia

 

 

 

Euphydryas maturna

 

Mali majski šarenjak (Euphydryas maturna) naseljava centralnu i istočnu Evropu, Kavkaz, Ural, Kazahstan, južni i zapadni Sibir, Transbajkal i Mongoliju. U Bosni i Hercegovini je rijetka vrsta zabilježena na malom broju lokaliteta. Prepoznaje se po svojim karakterističnim šarama na obje strane krila, na kojima dominira crvena boja i istaknuta krupna bijela polja na donjoj strani krila. Može se vidjeti od maja do prve polovine jula. Naseljava vlažne listopadne šume, obično sa jasenom i topolom, kao i kotline omeđene planinama. Larva se hrani listovima većeg broja biljnih vrsta, među kojima su: jasen, jasika, topola i uskolisna bokvica.

 

 

 

 

Vrsta je izuzetno osjetljiva na promjene i antropogene uticaje u staništima, što se manifestuje stalnim smanjenjem brojnosti populacija u njenom arealu. Da se zaista radi o ugroženoj vrsti potvrđuje njen status na Crvenoj listi Evrope, gdje joj je dodijeljena kategorija ranjiva vrsta (VU). Takođe, nalazi se na Crvenoj listi Republike Srpske, zaštićena je Direktivom o staništima i Bernskom konvencijom.

 

Veliki pjegavi plavac (Phengaris arion) živi u južnoj i centralnoj Evropi, te na sjever preko Rusije do Sibira, Kine i Japana. Vrsta je lokalna, ali široko rasprostranjena na Balkanskom poluostrvu. U BiH je zabilježen na velikom broju lokaliteta. Može se naći i vidjeti na suhim staništima često obraslim grmljem, livadama uz rijeke i kamenjare, od nivoa mora pa do 2 000 m nadmorske visine. Lako se prepoznaje po krupnim crnim šarama na gornjoj strani krila. Dominanta je svjetlucavo-plava boja.

 

Phengaris arion

 

 

Zaštićena je Direktivom o staništima, nalazi se na Crvenoj listi Evrope sa statusom ugrožene vrste, a takođe i na Crvenoj listi Republike Srpske.

 

Mali apolon (Parnassius mnemosyne) se može naći u velikom broju evropskih zemalja, ali nigdje nije izrazito brojan. Areal mu seže od Evrope preko Turske, Transkavkaza, Libana, Sirije, Iraka, Afganistana do centralnog Urala i Sibira. U BiH je češći na brdovitim i planinskim regionima, gdje preferira vlažnija staništa. Prepoznatljiv je leptir sa bijelom osnovnom bojom, te sa dvije crne tačke na gornjoj strani krila. Aktivan je od maja do jula kroz jednu generaciju. Larva se hrani vrstama roda Corydalis.

 

Parnassius mnemosyne

 

 

Vrsta je navedena u Dodatku IV Direktive o staništima i Crvenoj listi Republike Srpske.

 

Golupka (Macroglossum stellatarum) poznat i kao kolibrić, je vrsta noćnog leptira koja se može naći u umjerenim krajevima Evrope, središnjoj Aziji i sjevernoj Africi. Leti tokom vedrih dana, ali često i u večernjim satima, pa i tokom kiše što je neuobičajeno za noćne leptire. Golupka je interesantan leptir koji poput kolibrija lebdi iznad cvjetova mašući krilima i do 90 puta u sekundi, te proizvodi zvuk sličan zujanju. Smatra se da ima dobar vid kojim raspoznaje jarke boje, a posebno plave. Prepoznaje se po svom dugačkom jeziku kojim pije nektar cvjetova, i na taj način je dobar oprašivač. Migratorna je vrsta koja može prijeći više od 3 000 km u 14 dana i smatra se jednom od najbržih vrsta leptira. Izvjestan broj jedinki prezimi u našim krajevima skriven u šupljinama drveća, ispod kamenja, rupama, kućama i slično. Vrsta nije zaštićena.

 

Macroglossum stellatarum

Vodozemci i gmizavci

 

Vodozemci (Amphibia) pripadaju ektotermnim („hladnokrvnim“) grupama kičmenjaka. U ovom trenutku na svijetu postoji 7 461 vrsta registrovana u svjetsku online bazu, koje se u osnovi dijele na tri grupe. Grupi bezrepih vodozemaca (Anura) pripadaju kičmenjaci koji ne poseduju rep. Grupi repatih vodozemaca (Caudata) pripadaju vodozemci gušterolikog izgleda tijela koje nazivamo daždevnjacima i mrmolјcima. Grupi beznogih vodozemaca (Gymnophiona) pripadaju vodozemci zmijolikog tijela i oni skoro isklјučivo naselјavaju tropske i suptropske predjele. Smatra se da su vodozemci kao grupa nastali od izvjesnih grupa riba u ranom devonu (prije oko 416 do 397 miliona godina). Ova grupa je prva grupa kičmenjaka koja jedan dio svog životnog ciklusa provodi na kopnu. Adaptacije u vidu plućnih organa su omogućile naselјavanje kopna. Karakteristika cijele grupe je da u svom životnom ciklusu prolaze kroz period larve i metamorfoze za šta im je neophodna voda.

 

Koža vodozemaca je prilično tanka i sluzava, uglavnom dosta prožeta krvnim sudovima, što im omogućava i razmjenu gasova preko kože. Sluz koju koža vodozemaca neprestano luči ima ulogu da je održava vlažnom, kao i zaštitnu ulogu.

 

Repati vodozemci (Caudata) su životinje izduženog tijela sa dobro razvijenim repom koji je valjkast ili bočno spljošten, i dva para nogu slične dužine. Broj prstiju na prednjim nogama je četiri, a na zadnjim pet. U vodi se odlično snalaze i u tome im

 

 

 

najviše pomaže rep, dok se na kopnu ne snalaze baš najbolje i poprilično su spori.

 

Bezrepi vodozemci (Anura) su životinje koje nemaju rep u stadijumu adulta. To su životinje kratkog i zdepastog tijela sa dva para nogu, od kojih su zadnje dosta razvijenije u odnosu na prednje i koje im omogućavaju da se na kopnu kreću u skokovima, kao i odlične plivačke sposobnosti u vodi. Prsti zadnjih nogu su kod većine vrsta spojeni plovnim kožicama što im dodatno poboljšava kretanje u vodi.

 

Gmizavci (Reptilia) takođe pripadaju ektotermnim („hladnokrvnim“) kičmenjacima. U ovoj grupi do sada je opisano 10 272 vrsta (po svjetskoj online bazi). Kod predstavnika ove grupe organi za disanje (pluća) dobro su razvijeni. Nastanak gmizavaca vezuje se za period ranog karbona (pre oko 350 miliona godina). Smatra se da su nastali od grupe gušterolikih vodozemaca (Anthracosauria) koji su se prilagodili suvozemnom načinu života. Gmizavci su vrhunac adaptivne radijacije doživeli u periodu mezozoika i bili su dominantna grupa kičmenjaka na planeti oko 135 miliona godina. Danas se gmizavci dijele u pet grupa. Redu lјuskaša (Squamata) pripadaju dvije velike grupe i to su zmije (Serpentes) i gušteri (Lacertilia), dok preostale tri gupe čine: krokodili (Crocodylia), kornjače (Testudines) i jedinstvena grupa tuatara (Sphenodontida) koja se smatra veoma starom (sa jednim predstavnikom koji naselјava ostrva oko Novog Zelanda).

 

 

Gušteri (Lacertilia) posjeduju izduženo tijelo sa izuzetno dugim repom, koji je iste dužine ili u većini slučajeva duži od samog tijela životinje. Većina guštera posjeduje dva para nogu sa po pet prstiju na kojima se nalaze kandže, međutim postoje vrste kod kojih postoji odsustvo ekstremiteta. Tijelo guštera je prekriveno krljuštima koje su relativno sitne i kod naših vrsta sa donje strane tijela krljušti su krupnije u odnosu na dorzalne. Gušteri mogu primati zvučne signale koji se prenose vazduhom. Imaju parne kopulatorne organe (hemipenise i hemiklitorise), smještene u korjenu repa. Oplođenje je unutrašnje pa neke vrste polažu jaja, dok druge rađaju žive mlade. Većina naših guštera posjeduje sposobnost odbacivanja repa u slučaju opasnosti. Nakon određenog vremena, rep se potpuno regeneriše.

 

Zmije (Serpentes) su gmizavci izduženog tijela sa potpuno redukovanim ekstremitetima i sa repom koji je znatno kraći od tijela. Za razliku od guštera, zmije ne mogu da primaju zvučne signale koji se prenose vazduhom. Kosti koje kod sisara predstavljaju slušne koščice, kod gmizavaca su dio vilice, pa gmizavci preko viličnih kostiju osjećaju vibracije tla i vrlo niske frekvencije. Jezik zmija je izuzetno dug i račvast, i sa njim prikupljaju mirisne molekule kao što su feromoni, tragovi plijena i drugi, i prenose ih u jamice Jakobsonovog organa koji se nalazi na nepcu.

 

 

 

 

 

Tokom istraživanja iz 2014. i 2015. godine, utvrđeno je ukupno 20 vrsta vodozemaca i gmizavaca koje su svrstane u redove Anura (8), Caudata (2) i Squamata (10).

 

Pronađene su sljedeće vrste žaba: Bufo bufo – obična krastača, Bufotes viridis – zelena krastača, Bombina variegata – žutotrbi mukač, Hyla arborea – gatalinka, Pelophylax ridibundus – zelena žaba, Rana dalmatina – šumska žaba, Rana greaca – grčka žaba i Rana temporaria – travnjača.

 

Od repatih vodozemaca: Salamandra salamandra – šareni daždevnjak i Ichthyosaura alpestris – planinski mrmoljak. Što se tiče gmizavaca, od guštera su pronađene sljedeće vrste: Anguis fragilis – slepić, Podarcis muralis – zidni gušter, Lacerta viridis – zelembać, Lacerta agilis – livadski gušter, Dinarolacerta mosorensis – mosorski gušter, dok su od zmija pronađene: Natrix natrix – belouška, Natrix tessellata – ribarica, Zamenis longissimus – Eskulapov smuk, Coronella austriaca – smukulja, i Vipera ammodytes – poskok.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Salamandra salamandra

 

Šareni daždevnjak (Salamandra salamandra) pripada grupi repatih vodozemaca i jedan je od nekoliko predstavnika ove grupe koji se mogu sresti na području Nacionalnog parka „Sutjeska“. Tijelo šarenog daždevnjaka je u osnovi crne boje sa karakterističnim žutim mrljama ili prugama, ponekad se mogu sresti i jedinke sa narandžastim ili crvenim. Ove mrlje predstavljaju upozorenje predatorima, a pored toga daždevnjaci posjeduju i žlijezde koje luče otrov (salamandrin), koji iritira sluzokožu i utiče na centralni nervni sistem predatora. Otrovne žlijezde su takođe okružene mišićima pa su daždevnjaci u stanju da izbacuju otrovni sekret pod pritiskom na udaljenost od 40 do 200 cm.

 

 

Mužjaci i ženke izgledaju identično. Odrasli daždevnjaci su obično dužine oko 25 cm, rjeđe 30 cm, od kojih trećina pripada repu. Šareni daždevnjaci naseljavaju uglavnom listopadne šume, gdje se preko dana sakrivaju na vlažnim mjestima. Aktivni su u sumrak i preko noći, a tokom kišovitih dana i preko dana. Daždevnjaci se hrane beskičmenjacima kao što su gliste, puževi i zglavkari. Udvaranje i parenje se odvija na kopnu, ova vrsta je ovoviviparna, ženke rađaju od 10 do 70 larvi, dužine od 2.5 do 3.5 cm. Larve žive u vodi, u kojoj nakon 5 do 7 meseci prolaze kroz metamorfozu (preobražaj) ka mladoj jedinci, uz koju čitav njihov organizam prolazi kroz velike promjene. Šareni daždevnjak nije opasan po čovjeka, a narodna vjerovanja da se od njegovog „piska“ može ogluviti apsolutno nisu tačna.

 

Bufo bufo

 

 

Obična krastača (Bufo bufo) je žaba dužine su do 15 cm; ženke su krupnije od mužjaka. Ovo su najkrupnije evropske žabe. U prirodi žive do 12 godina, ali u zatočeništvu mogu doživjeti i starost od 40 godina. Boja tijela je smeđa ili žućkasta. Ventralna strana je dosta svjetlija i obično je svijetlosive ili žućkaste boje sa sitnim crnim tačkama. Ekstremiteti su im kratki, a tijelo zdepasto, tako da su trome i spore – prave vrlo kratke skokove. U koži leđa posjeduju brojne pojedinačne zrnaste žlijezde, kao i parotoidne (zaušne) žlijezde (zapravo grupacije sitnih zasebnih žlijezda), koje luče sekret neprijatnog ukusa, koji odbija potencijalne predatore. Imaju horizontalnu zjenicu. Prsti zadnjih nogu su plovnim kožicama povezani samo pri osnovi; prsti oba para nogu na vrhovima imaju rožna zadeblјanja nalik na nokte. Naselјavaju raznovrsna, često relativno suva staništa. Aktivne su u sumrak i preko noći, kada se hrane raznim beskičmenjacima, mada nije rijetkost da se hrane i manjim kičmenjacima (na primjer miševima). Pare se u vodi od marta do juna; ženke jaja polažu u trakama. Pošto su zdepaste i trome pa se sporo kreću, često stradaju na putevima.

 

Bombina variegata je žaba čija dužina tijela obično ne prelazi 5 cm. Posjeduje bradavice koje se nalaze po cijeloj dorzalnoj površini tijela, koja je obično sive, braon, maslinaste ili žućkaste boje. Tako obojena i strukturisana leđa savršeno se utapaju u okruženje blatnjave barice u kojima ove životinje provode najveći dio vremena. Ventralno je ova žabica sivo-plavkasta sa

 

 

 

 

velikim, jarko obojenim žutonarandžastim polјima. Kada se osjeti ugroženom ispolјava „unken“ refleks, prikazujući jarko  obojen stomak: taj „bljesak“ žute boje jak je kontrast dotadašnjoj praktično neprimjetnoj obojenosti, i može da zbuni potencijalne predatore. Mukači imaju srcoliku zjenicu. Naselјavaju jezera, lokve, močvare, rijeke i izvore brdskih i planinskih područja. Veoma su vezane za vodu (rijetko je napuštaju); čak i u veoma malim vodenim basenima može se naći veliki broj ovih žaba. Hrane se beskičmenjacima. Pare se od sredine proljeća pa sve do ljeta. Ženke polažu od 50 do 120 jaja. Na području Nacionalnog parka „Sutjeska“ živi Bombina variegata scabra, podvrsta koja je endemska za područje Balkana.

 

Bombina variegata

 

 

Grčka žaba (Rana graeca) je vrsta koja predstavlja endem Balkanskog poluostrva (živi samo na Balkanskom poluostrvu). Dužina tijela ovih žaba je obično od 7 do 8 cm. Tijelo je relativno široko i spljošteno, vrh glave (njuška) je kratak i zaobljen. Boja tijela može da varira od sive do braon, crvenkaste, žućkaste i maslinaste, a često su prisutne i tamne mrlje ili tačke.

 

Ventralna strana glave (guša) je obično dosta tamnija od stomaka sa karakterističnom svijetlom linijom koja prolazi kroz sredinu. Stomak je bjeličaste boje i uglavnom je bez tačaka. U sezoni parenja mužjaci dobijaju karakterističnu crno-braon boju, a koža im dobija želatinozni izgled usljed potkožnih limfnih akumulacija.

 

Grčke žabe imaju horizontalnu zjenicu. Naseljavaju uglavnom brze, bistre i hladne tekućice koje su vezane za kanjonske doline, veoma su vezane za vode i praktično cijeli period sem zime su uz samu vodu ili u vodi. Hrane se uglavnom sitnim beskičmenjacima. Pare se od marta, aprila pa sve do početka jula u zavisnosti od godine i vremenskih uslova. Polažu od 200 do 2 000 jaja u mirnije tokove vodotoka, a nije rijedak slučaj da mužjaci ove vrste čuvaju jaja od drugih sitnih predatora.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Rana graeca – Grčka žaba

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ribarica (Natrix Tessellata) je zmija iz porodice smukova (Colubridae). Dužina koju ribarice mogu dostići su uglavnom do 130 cm, i to su uglavnom ženke, dok su mužjaci sitniji i kraće dužine. Obojenost varira od braon, sivo – zelene, do maslinaste sa četiri ili više redova tamno braon ili crnih kvadrata ili mrlja. Ponekad se mogu sresti totalno crne (melanične) jedinke i jedinke bez šara. Trbušna strana tijela je crno-bijela, a raspored je sličan onome na šahovskoj tabli, bijela polja ponekad mogu biti narandžasto ili crvenkasto obojena. Usljed opisane koloracije ljudi ovu bezopasnu zmiju često miješaju sa šarkom i misle da je otrovna. Ovo vrsta je usko vezana za vodene površine na području Nacionalnog parka „Sutjeska“.

 

Kao što joj i ime govori ova vrsta se hrani ribom u najvećem broju slučajeva, međutim zabilježeno je da se može hraniti i vodozemcima, prvenstveno žabama i njihovim punoglavcima. Kada je ugrožena često zna da se pravi mrtva, iz kloakalnih žlijezda ispušta neugodan miris, a poznati su slučajevi i ispuštanja krvi iz usta.

 

Ova vrsta praktično nikada neće ujesti čoveka i skroz je bezopasna, u rijetkim slučajevima će ispuštati zvukove poput šištanja kako bi uplašila potencijalnog predatora. Tokom sezone parenja, koja se obično odvija od marta do maja, mogu se skupljati u veće grupe. Jaja polažu tokom juna i jula, obično od 5 do 30 komada. Mlade zmije se izlegu tokom avgusta i septembra. Istog su izgleda kao i odrasle jedinke, dužine od 10 do 20 cm.

 

 

Natrix tessellata

 

 

 

 

 

 

Dinarolacerta mosorensis

 

 

Mosorski gušter (Dinarolacerta mosorensis) predstavlja stenoendem Dinarida i Balkanskog poluostrva (živi samo na teritoriji Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ovaj gušter je pljosnatog izgleda sa izraženo oštrom glavom i dugim i vitkim repom, što im omogućava skrivanje i kretanje kroz uske pukotine koje sa nalaze u stijenama. Dužina tijela je oko 7 cm, ne računajući rep. Dorzalna strana tijela je braon, sivo-braon ili maslinasto-braon boje sa tamnijim šarama i mrljicama.

 

Ventralna strana tijela je bez šara i tačkica i obično je žute boje. Mosorski gušter naseljava vlažnija, otvorena, kamenita kraška područja Dinarida, na visinama od 500 do 2 000 metara. Staništa koja naseljava su pod uticajem širokog spektra klimatskih uslova sa dugim zimama, vlažnim proljećem i jeseni, kao i veoma toplim i suvim ljetom.

 

Ova vrsta guštera se hrani uglavnom insektima. Parenje se odvija u maju i junu, nakon čega ženke polažu od četiri do osam jaja u kojima se nalaze već djelimično razvijeni embrioni.

 

Sve ovo karakteriše ovu vrstu kao jednu sa najbržim periodom inkubacije među gušterima (Lacertidae) koja traje od 23 do 26 dana. Ova vrsta se nalazi na pomenutim staništima u kanjonu rijeke Sutjeske na visinama od 550 do 750 metara, što su i najniži nalazi ove vrste u Nacionalnom parku „Sutjeska“.

 

 

 

 

Ptice

 

Prije 150 miliona godina ptice (Aves) su se razvile od gmizavaca, naučile letjeti i rasprostranile se širom svijeta u svim tipovima staništa. Osim što lete, ptice mogu hodati, a neke su i dobri plivači ili ronioci. Kompletna građa tijela ptica prilagođena je letenju i zbog toga im je skelet toliko lagan da je perje ptica dva do tri puta teže od skeleta.

 

Iz istog razloga su im i kosti lobanje vrlo tanke, dok su mnoge veće kosti šuplje. Ptice pjevaju da bi partneru otkrile svoju prisutnost, da drugim pticama pjesmom saopšte gdje je njihova teritorija i da jedna drugoj jave ono što je važno. Ptičiji se pjev sastoji od nizova zvučnih motiva koje ptica neprekidno ponavlja od početka i predstavlja najvažniji odblik komuniciranja mnogih ptica.

 

U odnosu na druge kičmenjake ptice imaju niz osobina specifičnih samo za njih ili osobina koje se kod ove grupe životinja javljaju po prvi put:

 

  • Tijelo prekriveno perjem
  • Kosti prilagođene letu (šuplje kosti)
  • Postojanje kljuna
  • Srce od dvije pretkomore i dvije komore
  • Homeotermija
  • Visok stepen metabolizma
  • Mišićni želudac
  • Polaganje jaja u gnijezdu

 

 

 

Danas ptice obuhvataju oko 10 000 vrsta. Pritom, prema podacima BirdLife Inernationala 1 111 vrsta je trenutno označeno nekom od kategorija ugroženosti. Od 526 redovno zabilježenih vrsta u Evropi, za 226 vrsta (43%) se smatra da nemaju zadovoljavajući status zaštite.

 

Zbog toga se ptice izdvajaju kao značajni pokazatelji stanja životne sredine, odnosno proučavanje, monitoring i zaštita ptica i njihovih staništa danas predstavljaju jednu od najznačajnijih komponenti u sistemu zaštite životne sredine.

 

Prema aktuelnim pokazateljima blizu 13% svjetske površine obuhvaćeno je određenim stepenom zaštite. Istovremeno, nastoji se da do 2020. godine ukupna površina zaštićenih područja bude povećana na 17% na svjetskom nivou. Trenutni procenat zaštićenih područja obuhvata oko 150 000 identifikovanih područja. Od spomenutog broja oko 49% identifikovana kao IBA područja (Važna područja za ptice) nisu obuhvaćena zaštitom.

 

Većina ptica su selice zbog gniježđenja, hrane i odgajanja mladih. Predio gdje se pare i razmnožavaju predstavlja primarno mjesto njihovog boravišta, a u toplije krajeve odlaze za vrijeme zime prelazeći dugi put da bi se sljedećeg proljeća vratile.

 

 

 

 

 

U šumama i na poljoprivrednim kulturama ptice se smatraju za prirodne regulatore populacije mnogih insekata, koji bi u prevelikom broju uzrokovali masovna opustošenja šuma i uništenje usjeva.

 

Mnoge ptice su veoma osjetljive na promjene u životnoj sredini, poput zagađenja, pa ih smatramo za veoma pouzdane bioindikatore. Trenutne promjene u migracijama ptica (period odlaska i dolaska, kao i mijenjanje lokacija) dale su veoma važne podatke o uticaju klimatskih promjena na prirodu.

 

Ptice su za čovjeka od najranijih civilizacija bile važan dio prirode. Sastavni su dio mnogih mitologija i generalno kulturnog naslijeđa ljudske civilizacije. U savremenom dobu je pticama priznat značaj u regulisanju brojnosti insekata i glodara, poljoprivredi, pa sve više i u turizmu.

 

Za mnoge ptice su naši prostori presudno važni koridori prilikom seobe, a mi imamo dužnost da im obezbijedimo mirno i sigurno mjesto za odmor i hranjenje. Za očuvanje ptica koje se gnijezde u Bosni i Hercegovini predstoji dug proces tokom kog bi im trebalo obezbijediti sigurna staništa i adekvatnu zaštitu, s obzirom na trenutno upravljanje staništima koja su od posebnog značaja za ptice, kao što su močvarna područja, obale rijeka, šumski kompleksi, visokoplaninska područja i slično.

 

 

 

 

 

Vodenkos (Cinclus cinclus) je ptica koja naseljava brze, tekuće, čiste vode, planinske potoke, kamenite rijeke bogate vodenim beskičmenjacima. Jaja polaže od marta do maja, a gnijezdo od mahovina i lišća pravi u stijenama, ili ispod mostova, nekad iza vodopada ili među drvećem kraj vode.

Opstanak ove vrste povezan je sa kvalitetom vode i strukturom staništa. Vodenkosovi su jedinstvene ptice među pjevačicama koje rone u brzotekućim vodama kako bi se prehranile. Mladi vodenkosovi specijalizovani su za lov malog stacioniranog plijena kao što su larve Simulidae (Diptera) i izbjegavaju ronjenje, dok odrasli jedu veći plijen i aktivnije traže hranu u dubljoj vodi. U ishrani vodenkosa nalaze se račići Gammarus sp., slatkovodni puževi, larve Coleoptera i Trichoptera i drugi vodeni beskičmenjaci. Vodencvjetovi (Ephemeroptera) su važna hrana tokom perioda gniježđenja, a u kasnijem periodu u prehrani preovladavaju tulari (Tricoptera).

 

Važno je istaći da su vrste insekata iz oba reda jako osjetljive na zagađenje voda. Istraživanja uticaja zagađenja voda na brojnost populacije vodenkosova pokazala su da je broj mladunaca povezan sa alkalitetom, pH, količinom kalcijuma, elektroprovodljivošću vode i gustinom populacije plijena. Istraživanja koja su provedena na Pirinejima u Francuskoj pokazuju da su sve kategorije ponašanja vodenkosova povezane sa variranjem vodostaja u rijekama na proučavanim staništima.

 

 

 

 

CINCLUS CINCLUS

 

Potočna pliska  (Motacilla cinerea) se gnijezdi se od marta do ranog avgusta, a jaja najčešće polaže od aprila do maja. Gnijezdo je većinom među kamenjem ili u pukotinama riječnih obala. Hrani se insektima, račićima (Gammarus spp.), kopnenim puževima, paukovima. Potočna pliska je za razliku od bijele pliske u tijesnoj vezi s vodom, te se gotovo isključivo može sresti uz rijeke, ili još češće uz brdske i planinske potoke. Ova vrsta djeluje nešto zbijenije i ističe se svojom žutom bojom prsa, trbuha i podrepnog dijela dok su joj bokovi bijeli. Leđa i krila su gotovo identične boje kao i kod bijele pliske, dakle sivi i crno bijeli.

Motacilla cinerea

 

 

 

Polojka (Actitis hypoleucos) ptica koja se hrani se larvama i adultima insekata iz redova Coleoptera i Diptera, paukovima, mekušcima, rakovima, Annelidama, a rjeđe jede žabe, punoglavce, male ribe i biljni materijal (sjemenke). Gnijezdi se u plitkim udubljenjima, među žbunjem i drvećem.

 

Pored korišćenja priobalne zone i plitke vode, polojka koristi dublje i ujezerene dijelove vodotoka za skrivanje od predatora. Najveća smrtnost mladunaca je od 3-5 dana nakon izlijeganja. Tek izlegli pilići su slabiji, manje sposobni za trčanje i sakrivanje i ranjiviji od starijih.

 

Actitis hypoleucos

 

 

Sisari

 

Slijepi miševi

 

Jedini su aktivno leteći sisari i nakon glodara predstavljaju najbrojniji red sa preko 1 100 opisanih vrsta koje naseljavaju sve kontinente osim Antarktika. Slijepi miševi žive u različitim staništima: šumskim, livadskim, vlažnim, planinskim i drugim, kao i u ljudskim naseljima. Kao skloništa u kojima borave tokom dana i tokom perioda hibernacije koriste speleološke lokalitete, stabla, prirodne pukotine i šupljine u kamenu i stijenama, zgrade i druge građevine (na primjer crkve, mostovi i slično). Pojedine vrste formiraju kolonije, dok druge žive pojedinačno.

 

Jedinke iste vrste mogu tokom jedne godine živjeti u različitim skloništima u zavisnosti od dijela životnog ciklusa u kojem se nalaze. Slijepi miševi imaju složen životni ciklus: zimu provode u hibernaciji, ljeti formiraju porodiljske kolonije, u jesen se pare, a tokom proljeća prelaze iz zimskih u ljetna skloništa. Vrste koje žive u Evropi hrane se insektima i sa aspekta značaja za čovjeka i njegove privredne djelatnosti predstavljaju značajne prirodne regulatore brojnosti vrsta insekata koje su označene kao poljoprivredne i šumske štetočine. Imajući u vidu njihov složeni životni ciklus, specijalizovanost u ishrani insektima, odnosno posebne zahtjeve za određenim staništima, slijepi miševi prepoznati su kao značajne bioindikatorske vrste koje ukazuju na promjene stanja ekosistema u kojima žive.

 

Glavni ugrožavajući faktori za opstanak slijepih miševa su: nestanak skloništa i lovnih teritorija usljed fragmentacije i

 

 

gubitaka staništa, u prvom redu šumskih, uređenje pećina koje predstavljaju značajna skloništa za veliki broj slijepih miševa; rušenje i neadekvatno obnavljanje starih zgrada i crkava koje slijepi miševi koriste kao svoja skloništa; povećana upotreba insekticida koja uzrokuje nestanak insekata kojima se hrane; direktno uznemiravanje i ubijanje jedinki. Zato su danas sve vrste evropskih slijepih miševa ugrožene i stavljene pod različite stepene zaštite, kako na evropskom, tako i na nacionalnom nivou. Sve evropske vrste slijepih miševa nalaze se u Dodatku II Bernske konvencije (strogo zaštićene vrste), osim vrste Pipistrellus pipistrellus koja se nalazi na Dodatku III (zaštićene vrste).

 

Implementacioni mehanizam Bernske konvencije za Evropsku uniju jeste Direktiva Evropske unije o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, poznatija i kao Direktiva o staništima i vrstama u kojoj se sve vrste slijepih miševa nalaze na Dodatku II, a 13 vrsta i na Dodatku IV, a na osnovu koje je i nastala najpoznatija i najznačajnija mreža zaštićenih staništa u Evropi – Natura 2000.

 

Takođe, sve evropske populacije slijepih miševa nalaze se i na Dodatku II Bonske konvencije koja ima poseban implementacioni instrument u vidu Sporazuma o očuvanju populacija evropskih slijepih miševa (EUROBATS). Nažalost, ovaj sporazum u južnoj i jugoistočnoj Evropi nisu još ratifikovale samo Srbija, Bosna i Hercegovina i Grčka.

 

 

 

Do sada je na teritoriji Bosne i Hercegovine registrovano 29 vrsta slijepih miševa i 126 skloništa koja su predstavljena uglavnom kao pećine. Uprkos dosadašnjim istraživačkim naporima, veći dio zemlje ostao je nedovoljno i nesistematski istražen u smislu faune i ekologije slepih miševa.

 

U okvirima opisanog istraživanja ultrazvučnom audiodetekcijom registrovana je aktivnost predstavnika najmanje 14 vrsta slijepih miševa. S obzirom na veoma ograničen istraživački period i ograničenja korištene metode s jedne strane, i bogatstvo i očuvanost prirodnih resursa istraživanog područja sa druge strane, može se očekivati da je broj vrsta slijepih miševa još veći.

 

Lokalitet sa najvećim minimalnim diverzitetom vrsta registrovanim metodom ultrazvučne audiodetekcije jeste kanjon Hrčavke sa registrovanih devet vrsta, nakon čega slijedi kanjon Sutjeske sa minimalnim brojem od sedam vrsta i Donje Bare, odnosno rijeka Sutjeska u području naselja Tjentište sa po pet registrovanih vrsta.

 

U granicama NP „Sutjeska“ upečatljiva je dominacija šuma (sa uočenim starim stablima i mrtvim deblima sa obiljem duplji i šupljina) kao najrasprostranjenijeg staništa, kao i obilje vodotokova i generalno prisustvo vodenih površina. Oba tipa staništa (šumska i vodena) od izuzetnog su značaja za slijepe miševe kao skloništa, odnosno lovne teritorije. Takođe, uočeni su brojni pogodni oblici kraškog reljefa (pukotine u stijenama)

 

 

koji predstavljaju potencijalna skloništa za različite vrste slijepih miševa. Takođe, kada su vremenski uslovi bili povoljni evidentirana je visoka brojnost i raznovrsnost letećih i neletećih insekata koji su potencijalni plijen za slijepe miševe. Otkrića kolonija i prirodnih skloništa, odnosno izrazito bogatstvo faune slijepih miševa na široj teritoriji istraživanog područja mogu se smatrati očekivanim u budućim hiropterološkim istraživanjima.

 

Mali potkovičar (Rhinolophus hipposideros) je najmanji slijepi miš iz porodice potkovičara (Rhinolophidae) – slijepih miševa koji imaju karakteristične kožne nabore u obliku potkovice koji okružuju nosne otvore. Ukupna težina ovog slijepog miša ne prelazi 4-7 grama. Krzno je na leđima braon do žuto-braon boje, a na trbuhu je svijetlo-sive boje. Letne membrane i uši su braon boje. Tokom hibernacije, mali potkovičar se potpuno „obavije“ krilima i letnim membrana, tako da ima vrlo karakterističan i prepoznatljiv izgled. Vrsta je široko rasprostanjena u Evropi, a sjeverno seže sve do Irske i jugozapadne Engleske, što je ujedno i najsjevernija granica rasprostranjenosti potkovičara u Evropi.

 

Naseljava područja do 2 000 m nadmorske visine. Živice, šume i vodena staništa, sela sa voćnjacima i pašnjacima predstavljaju staništa od naročitog značaja kao lovne teritorije. Koriste najrazličitije tipove skloništa, od potkrovlja crkvi i starih građevina do tunela, napuštenih rudnika, mostova i pećina. Porodiljske kolonije sastavljene su od 10 do 200 jedinki. Mladi

 

 

 

 

počinju da lete sa tri nedjelje starosti, po prvi put napuštaju sklonište sa četiri nedjelje starosti, a potpuno su nezavisni sa mjesec i po dana starosti. Mužjaci i većina ženki stiču polnu zrelost u drugoj godini života. Parenje se dešava u jesen u podzemnim ili u zimskim skloništima. Hvataju plijen u letu, a vješti su lovci i u staništima sa gustom vegetacijom. Sedentarna je vrsta, a sezonske migracije registrovane su do razdaljine od 50 km. Rezultati radiotelemetrijskih istraživanja pokazali su da jedinke tokom noći love u radijusu koji nije veći od 4-6.4 km u odnosu na sklonište, kao i da se hrane na nekoliko lovnih teritorija tokom jedne noći. Vrlo su bitni linearni predeoni elementi kakvi su ivica šume ili živica koji povezuju lovne teritorije ove vrste. Registrovana je maksimalna starost jedinki od 21 godine.

 

Rhinolophus hipposideros

 

 

Kao i sve ostale vrste potkovičara, i mali potkovičar se nalazi na Dodacima II i IV Direktive o staništima Evropske unije. Prema IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta nalazi se u kategoriji „mala zabrinutost“(LC). Populacije ove vrste su desetkovane sedamdesetih godina prošlog vijeka u zemljama sjeverne i zapadne Evrope usljed upotrebe pesticida u poljoprivredi i šumarstvu, čiji su negativni uticaji i dalje prisutni kao ugrožavajući faktori, uključujući i antropogene promjene predjela, fragmentaciju i gubitak staništa.

 

Kako bi se vrsta zaštitila od daljeg opadanja u brojnosti populacija, neophodna je zaštita svih poznatih skloništa od uznemiravanja, održivo upravljanje predjelima u okviru areala aktivnosti, dobra povezanost linearnim predeonim elementima lovnih teritorija, naročito šuma, kao i prevencija fragmentacije i daljeg gubitka važnih staništa.

 

Širokohi ljiljak (Barbastella barbastellus) je slijepi miš srednje veličine tijela, gustog, tamnog crno-braon krzna. Vrhovi dlake na leđima su bijele boje. Letne membrane i koža na licu i ekstremitetima je tamno crno-braon boje. Široke uši su spojene u osnovi na prednjoj strani glave. Jedini je predstavnik ovog roda u Evropi, sa rasprostranjenjem do Engleske i Švedske na sjeveru.

 

Vrsta je veoma vezana za šumska staništa u kojima se nalaze i skloništa, te glavne lovne teritorije. Tokom ljeta, u najvećoj

 

 

 

mjeri kao sklonište koristi koru drveća, dok zimi naseljava i pećine, tunele, pukotine u stijenama i stare građevine. U drveću se kolonija tokom ljeta sastoji od obično 10-20 ženki, dok tokom zime mogu formirati i veće kolonije i u drugim tipovima skloništa, često i sa predstavnicima drugih vrsta slijepih miševa. Polnu zrelost stiču u prvoj godini života.

 

Mladi su potpuno samostalni sa šest nedjelja starosti. Veoma su vješti letači u blizini vegetacije. Predstavnici ove vrste žive do registrovanie 22 godine starosti. Ne migrira na veće distance, uglavnom do 40 km udaljenosti.

 

Lovne teritorije se nalaze u radijusu do oko 4-5 km udaljenosti od skloništa, koristeći i do nekoliko lovnih teritorija za jednu noć.

 

Vrsta se nalazi na Dodacima II i IV Direktive o staništima Evropske unije, a prema IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta kategorisana je kao „potencijalno ugrožena“ (NT).

 

Glavni faktori ugroženosti predstavljaju upotreba pesticida u poljoprivredi i šumarstvu, sječa i uklanjanje starog i uginulog drveća, fragmentacija i gubitak šumskih staništa.

 

 

 

 

 

 

 

 

Barbastella barbastellus

 

Dugokrili ljiljak (Miniopterus schreibersii) je slijepi miš srednje veličine tijela, kratkih i široko razdvojeno postavljenih ušiju koje ne premašuju dužinu krzna na glavi. Ova vrsta ima duga krila čiji su vrhovi prilikom mirovanja savijeni prema unutrašnjoj strani tijela. Krzno na leđima je braon-sivo do tamno sivo, a na trbuhu je nešto svjetlije boje. Široko je rasprostranjena vrsta u mediteranskom regionu, a sjeverna granica areala se pruža do centralne Francuske i Ukrajine. Preferira šumska staništa kao lovne teritorije , mada koristi širok spektar istih.

 

 

 

 

Porodiljske kolonije su registrovane do iznad 1200 m nadmorske visine, a neke grupe jedinki i na značajno većim nadmorskim visinama. Skloništa su registrovana uglavnom u pećinama, ali i u napuštenim rudnicima, podrumima i drugim podzemnim skloništima.

 

Porodiljske kolonije sačinjene su i od nekoliko hiljada jedinki. Registrovane su veoma brojne porodiljske kolonije u Portugalu sa oko 20 hiljada jedinki, a u Bugarskoj su registrovane i u većem broju. Kolonije su visoke gustine (jedinke se nalaze u neposrednom kontaktu) i formiraju se tokom ljeta i zime. Ženke su polno zrele u drugoj godini života.

 

Maksimalna registrovana starost jedinki je do 16 godina. Sezonske migracije preduzimaju u prosjeku u razdaljini od 40 do 100 km između skloništa, ali su registrovane i migracije jedinki i do preko 800 km u Francuskoj i Španiji.

 

Vrsta se nalazi na Dodacima II i IV Direktive o staništima Evropske unije, a na IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta je kategorisana kao „potencijalno ugrožena“ (NT).

 

Populacije ove vrste širom Evrope ugrožene su gubitkom i fragmentacijom staništa, upotrebom pesticida, uznemiravanjem i direktnim gubitkom skloništa.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Miniopterus schreibersii

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Glodari

 

Glodari su ime dobili po latinskoj riječi rodere koja znači glodati. Pripadaju redu životinja koje se ističu svojim prednjim zubima- sjekutićima i vrstom hrane koju jedu – svi su biljojedi, osim nekih vrsta pacova koji su svaštojedi. Glodari su inače najveći red među sisarima, sa velikim brojem rodova u koje spadaju miševi, pacovi, zamorci, dabrovi, činčile, nutrije i drugi, a grupa broji 2 270 vrsta, što čini 42% svih vrsta sisara.

 

Većina glodara su noćne životinje ili su aktivni u sumrak, ali se naravno, mogu sresti i tokom dana. Žive u svim životnim uslovima, od pustinjskih predjela Afrike i Australije, do tropskih šuma Amazonije. Glodari žive pod zemljom, na zemlji, pa čak i na visokim krošnjama u kojima živi na primjer vjeverica. Jedino ih nema na Antarktiku i nekim manjim ostrvima.

 

Preko oštrog njuha i sluha, kao i dugačkih gustih brkova osjetljivih na dodir, glodari primaju mnogo informacija iz okoline. Noćne vrste imaju veće oči od vrsta koje su aktivne danju, pa se kod njih tako povećava količina svjetlosti koja pada na mrežnjaču i stvara svjetliju i jasniju sliku. Glodari se sporazumijevaju mirisom, koji ispuštaju iz žlijezda na tijelu, kao i raznim zvukovima.

 

Ishrana mnogih glodara zasniva se na biljnoj hrani, poput lišća, plodova, sjemena i korjenja. Međutim, neke vrste imaju drugačiju ishranu, na primjer šumski miš jede puževe.

 

 

U velikom slijepom crijevu glodari imaju bakterije, koje razgrađuju celulozu, koja je glavni sastojak zidova biljnih ćelija, u svarljive ugljene hidrate. Tako dobijaju više energije iz hrane.

 

Velika brzina razmnožavanja omogućava glodarima da održe stabilnost populacija u nepovoljnim uslovima. To znači da grabljivice i neke ljudske aktivnosti, poput trovanja, ne utiču znatnije na opstanak vrsta. U povoljnim uslovima brojnost životinja naglo raste. Neke vrste voluharica mogu da imaju godišnje više od 13 legala. Male vrste glodara imaju veća legla od većih vrsta, pa postaju plijen mnogih grabljivica.

 

Red glodara u Bosni i Hercegovini zastupljen je sa pet familija i 29  vrsta. U okviru familije miševa (Muridae) zastupljene su vrste poznate kao „mišoliki glodari“. Jedan predstavnik je endemo-relikt (Dinaromys bogdanovi). U biomskom spektru dominiraju predstavnici južnoevropskih, pretežno listopadnih šuma i submediteranskih, uglavnom listopadnih šuma i šibljaka. U fauni glodara zastupljene su dvije vrste vodenih staništa, a to su vodena voluharica (Arvicola terrestris) i bizamski pacov (Ondatra zibethica), kao i četiri sinantropne vrste (one koje žive u kućama, stanovima): pacov (Rattus rattus), smeđi pacov (Rattus norvegicus) i kućni miš (Mus domesticus i Mus musculus). U podfamiliji Arvicolinae, većina predstavnika spada u kategoriju hemisinantropnih vrsta, s obzirom da se pretežno javljaju u agrobiocenozama ili u drugim tipovima antropogenih staništa. Ekološke preferencije su dominantno vezane za

 

 

 

otvoreni tip staništa, sa podjednakom preferencijom u odnosu na vlažnost takvih staništa i izraženom preferencijom prema zemljišnoj podlozi. U okviru zatvorenih staništa, ravnomjerno je distribuisana preferenca ka vlažnim ili suvim, kao i prema zemljišnim i čvrstim podlogama.

 

Osnov za zaštitu glodara predstavlja njihov ekološki status u agrobiocenozama, gdje se javljaju kao potrošači biljne mase (podzemnih organa, zeljastih dijelova ili zrnevlja) i gdje se prema njima primjenjuju mjere suzbijanja (trovanje i izlov zamkama). Osjetljivi su na primjenu hemijskih preparata u poljoprivredi, koje unose u visokim koncentracijama konzumacijom biljne mase. Osjetljivi su na degradaciju podloge kojm se uništavaju podzemni hodnici i jazbine vrsta vezanih za zemljišni sloj, kao i na uznemiravanje.

 

Iako su glodari, prije svega „mišoliki glodari“, vrste koje imaju visoku stopu rasta i uspijevaju da održe visoku brojnost svojih populacija, zbog izraženih oscilacija u brojnosti populacije može da dođe do opasnosti da u periodu niske brojnosti budu pogođeni negativnim pojavama i procesima i da nestanu sa određenog područja. Izmjene strukture šumskih staništa i uznemiravanje životinja tokom eksploatacije i izvođenja građevinskih radova, eliminiše iz šume i predatore „mišolikih glodara“ koji su izuzetno važan regulator brojnosti. Integralne mjere zaštite šuma, zemljišta i zakonska regulativa korišćenja hemijskih sredstava su jedna od mjera za njihovu zaštitu.

 

 

 

Bubojedi

 

Bubojedi su sitni sisari koji su aktivni uglavnom noću. Anatomija bubojeda razlikuje se od vrste do vrste i u zavisnosti je od njihovog načina života, a zajednička obilježja svih bubojeda su male oči, male uši i izražena njuška. Neke vrste, poput ježeva, žive na tlu, a druge, kao što su krtice, prilagođene su kopanju podzemnih hodnika, dok vrste poput vodene rovčice žive i na tlu i u vodi.

 

Hrane se pretežno beskičmenjacima, kao što su insekti, pauci i gliste. Međutim, neke vrste hrane se i drugim vrstama životinja i dijelovima različitih vrsta biljaka. Npr. vodene rovčice jedu sitne ribe, žabe i rakove. Iako uglavnom imaju male uši i vrlo sitne oči, bubojedi lako pronalaze plijen oštrim njuhom.

 

Na primjer krtice imaju njušku prekrivenu mnogobrojnim čulnim dlakama, vrlo osjetljivu na dodir i pomoću nje mogu da prepoznaju razne mirise. S druge strane, ježevi se uglavnom oslanjaju na čulo sluha. Postoje indicije da neke vrste rovčica imaju sposobnost eholokacije, kao što je slučaj sa slijepim miševima i na taj način registruju prepreke i plijen.

 

Generalno, jedinke ostaju same tokom čitave godine, osim u periodu sezone parenja i podizanja mladih. U zavisnosti od vrste, bubojedi mogu da se kote jednom godišnje sa više mladih

ili više puta godišnje i da ostvare potomstvo sa manje jedinki u

 

 

 

okotu. Vrlo interesantna pojava je da ženke nekih vrsta rovčica vode mlade u tzv. karavan sa mladima koji drže vrh majčinog repa zubima i tako u nizu može da se drži i do sedam jedinki.

 

U Bosni i Hercegovini red je zastupljen sa tri familije i 11 vrsta. Nema endemskih i reliktnih predstavnika na nivou vrste. Dva predstavnika su vezana za vodeni tip staništa, a to su vodena rovka (Neomys fodiens) i močvarna rovčica (Neomys anomalus). Alpska rovčica (Sorex alpinus) je predstavnik visokoplaninskih staniša. Ekološka preferencija staništa je prema gušćim sklopovima staništa, osim kod vrsta evropska krtica (Talpa europea) i slijepa krtica (Talpa caeca) koje se javljaju u otvorenim staništima. Podjednako preferiraju vlažna i suva staništa.

 

Osnov za zaštitu je njihov trofički status kao mesojeda prvog reda, njihov značaj kao regulatora brojnosti populacija insekata u kompleksu pedofaune, kao i u procesima kruženja organskih materija u zemljištu i pedogeneze. Osnovni ugrožavajući faktori njihovog opstanka su mjere hemizacije u poljoprivredi (pesticidi), izmjena strukture staništa kao posljedica promjene vodnog režima, kao i promjena strukture podloge i prizemnog sprata šuma i ekotona. Kao životinje sa izuzetno visokim metabolizmom, bubojedi gotovo trenutno reaguju na izmjenu sastava pedofaune kojom se hrane.

 

 

 

 

 

Dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi) je otkriven je 1922. godine i bio je opisan kao pripadnik roda Chionomys (snježne voluharice), 1926. godine prebačen je u rod Dolomys, a 1955. godine je svrstan u novi zaseban rod Dinaromys. Na temelju morfologije opisano je osam podvrsta: D. b. bogdanovi, D. b. coeruleus, D. b. grebenscikovi, D. b. korabensis, D. b. longipedis, D. b. marakovici, D. b. preniensis i D. b. trebevicensis.

 

Na temelju razlika u morfologiji prvih donjih kutnjaka, podvrste se mogu podijeliti u dvije grupe čiji su glavni predstavnici D. b. bogdanovi i D. b. grebenscikovi. Analizom gena citohroma b mitohondrijske DNK ustanovljene su tri glavne linije: sjeverozapadna linija sjeverno od rijeke Neretve, centralna linija između rijeke Neretve i rijeke Drim i južna linija južno od rijeke Drim. Dinarski voluhar je u kategoriji „ranjiva vrsta“(VU), prema klasifikaciji Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN).

 

Biologija vrste je relativno nepoznata zbog specifičnog izbora staništa i male gustine. Specijalista je pri izboru staništa, vezan je za krš i javlja se na akumulacijama kamenih blokova, pukotinama u stijenama, špiljama, rasjedima i jamama. Reprodukcija ženki počinje u drugoj godini života.

 

 

 

 

 

 

 

Veličine legla, utemeljene na broju zametaka i ožiljaka, variraju između jedan i tri u drugoj godini života, te između dva i četiri u trećoj i četvrtoj godini života. Reproduktivni period dinarskog voluhara nije kontinuiran.

 

 

Dinaromys bogdanovi

 

Ova vrsta je balkanski endemo-relikt. Areal vrste prostire se na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, zapadne Makedonije, Albanije i dijela sjeverne Grčke. Vezan je za kraški tip staništa, nezavisno o nadmorskoj visini. Nađen je na područjima od 10 pa sve do 2 200 metara nadmorske visine, ali 70% nalaza zabilježeno je ispod 1 400 metara.

 

 

Vodena rovčica (Neomys fodiens) ubraja se među veće vrste evropskih rovčica, ukupne dužine oko 12 cm. Gusto i mekano krzno je na gornjem dijelu tijela crno, a na stomaku sivkasto-bijelo ili bijeličasto. Dlaka je gusta kako bi kožu zaštitila od vode. Pored vodene rovčice, u Bosni i Hercegovini javlja se i močvarna rovčica Neomys anomalus Cabrera, 1907, koja je po svojim morfološkim karakteristikama veoma slična vodenoj.

 

Preferira život u vodama planinskih predjela i to u područjima sa živim izvorima gdje se voda ne ledi. Najčešća staništa su joj potoci u planinskim, šumovitim krajevima, sa bistrom vodom, pješčanim ili šljunkovitim dnom. U rastresitom zemljištu blizu vode, vodene rovčice kopaju hodnike, ali koriste i mišje hodnike i krtičnjake u blizini svoga staništa. Nastamba ima nekoliko izlaza od kojih jedan izlazi u vodu, a ostali vode iznad vodene površine na kopno ili završavaju duboko u zemljištu. Izvrsno pliva i roni. Razmnožava se u aprilu ili maju.

 

Za vrijeme parenja se neprekidno glasaju cičanjem, a kada se istovremeno javlja više jedinki to glasanje zvuči kao pravo brujanje. Hrani se pretežno vodenim insektima, crvima, malim mekušcima, a može da napadne i da se hrani vodozemcima, malim ribama, pticama i sisarima.

 

 

 

 

 

 

 

Vodena rovčica je rasprostranjena gotovo u čitavoj Evropi i jednom dijelu Azije. Sjeverna granica rasprostranjenosti je Engleska i baltičke zemlje, a južna granica je u Španiji i Italiji. U Republici Srpskoj postoje nalazi sa područja Mrkonjić Grada, Jahorine, Vlasenice, Foče, Gacka i Čemerna.

 

 

 

Neomys fodiens

 

 

 

 

 

 

 

 

Slijep krtica – Talpa caeca Savi nastanjuje područja listopadnih šuma, livade i pašnjake brdovitih i planinskih predjela. Zahtijeva dublja zemljišta koja nisu previše suva, što objašnjava sporadično rasprostranjenje vrste u karstnim područjima. Istraživanja na Balkanu pokazuju tendenciju kompetitivnog potiskivanja slijepe krtice na marginalna staništa od strane obične krtice T. europaea. U Italiji je slično potisnuta od strane vrste T. romana, na područjima gdje se te dvije vrste nalaze kao simpatričke.

 

Vodi isključivo podzemni način života, kopajući hodnike pod zemljom i izbacujući hrpice zemlje na površinu. Ima dobro razvijen njuh, sluh i dodir, dok je vid zakržljao. Pretežno se hrani glistama, larvama tvrdokrilaca, puževima i stonogama. Ženka kopa komoru za gnijezdo u kojoj rađa tri do četiri mladunca.

 

Vrsta je rasprostranjena u južnim dijelovima francuskih Alpa, Italiji, Švajcarskoj, Apeninima, planinskom području zapadnog Balkana, između rijeke Neretve i planine Olimp. Nalazi slijepe krtice ispod 1 000 metara nadmorske visine su rijetki (18% od svih nalaza). Pored nalaza u obuhvatu Nacionalnog parka „Sutjeska“, u Republici Srpskoj postoje nalazi sa područja Gacka, Čemerna, na Lebršniku i Magropu.

 

 

 

 

 

 

 

 

Talpa caeca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Neomys fodiens

 

 

 

Obična lasica (Mustela nivalis) predstavlja rod lasice i tvorice, člana porodice kuna, i najmanji je grabežljivac na kopnu. Mužjaci narastu do 16-26 cm i teže 50-250 g, ženke teže od 30 do 110 g i visine 11,5-21 cm. Lasica ponajviše podsjeća na hermelina i slanu glitu, ali se od njih razlikuje malenkošću i specifičnim detaljima. Prirodnjaci primjećuju njen zmijoliki izgled koji je stvoren zahvaljujući tankom izduženom tijelu s kratkim nogama i pokretima gmazova (kada se lasica penje među kamenje ili mrtvo drvo). Sličnost sa zmijom naglašava i dugačak, moćan vrat (nešto tanji od tijela), prekriven uskom glavom s malom njuškom i zaobljenim, široko postavljenim ušima, jedva izbočenim prema gore.

 

Lasica ima tamne sjajne oči (kao da malo strše) i tupi, jedva račvasti nos. Rep je kratak (unutar 1,2–8,7 cm), podudara se s bojom leđa (za razliku od hermelina koji ima crni vrh). Tajno hemijsko oružje lasice skriveno je ispod repa – žlijezda koje stvaraju tečnost s iritantnim mirisom.

 

Ljeti životinja pokazuje dvobojnu obojenost s bijelim dnom (unutarnje strane udova i dijelom stopala) i tamnim vrhom (s varijacijama smeđih nijansi, ovisno o području). Prelaz boje od vrha prema dnu je oštar.

 

Lasica živi i hrani se na relativno maloj površini od 0,5-1 ha. Jednostavno joj nije potrebno veće područje, jer grabežljivac

 

 

 

 

slobodno ulazi za plijenom u bilo koju, čak i najmanju jazbinu. Lasica sama ne kopa rupe, njene sitne šape i oštre kandže nisu prilagođene za takav rad Kao privremeni bunker, skrivajući se od opasnosti, životinja koristi prvu jazbinu voluharice ili krtice na koju naiđe.

 

Na svojoj parceli lasica takođe oprema nekoliko stalnih skloništa, koja (osim mišjih rupa) postaju: šupljine u kamenim posudama; rikica; šipražje; polaganje drva za ogrjev; zgrade;

niska udubljenja. Brlog je obično obložen suvim lišćem i travom, kao i mahovinom. Većinu svog života provodi na zemlji, izbjegavajući otvorena mjesta u šetnji oko svoje lične parcele i radije se zadržavajući u blizini grmlja i drugih prirodnih skloništa.

 

Lasica se odlikuje brzinom reakcije i brzinom pokreta, uključujući i gonjenje žrtve. Predator se dobro penje po drveću i dobro pliva, ali na kratkim udaljenostima. Dnevno hoda do 2 km, a zimi, kada padne puno snijega, provlači se u svojim prazninama.

 

Lasičina vitalnost dizajnirana je za 5 godina. Toliko bi mogla živjeti u divljini, ako izuzmemo bolesti, krivolov, velike grabežljivce i druge objektivne razloge koji životinje vode u ranu smrt. U stvarnosti je prosječni životni vijek lasice mnogo manji od maksimalnog i jednak je 10-12 mjeseci.

 

 

 

 

Lasica se smatra jednim od najspecijalizovanih grabežljivaca zbog prianjanja na male glodavce. Životinja voli loviti u mraku (naveče i noću), ali ni danju neće propustiti priliku da večera. Životinje ne poznaju umor, pretražuju rikice i plastove sijena, provjeravaju vjetrovke i uvijene rizome, zimi rone u snježnu masu.

 

Naišavši na koloniju gerbila ili voluharica, lasica na dugo nestaje u podzemnim tunelima svojih žrtava, prevrćući svaku njušku. Putujući kroz jazbine, grabežljivac povremeno hvata i proždire rovke kojima se gnušaju drugi šumski grabežljivci. Inače, ovi posljednji lasicu opskrbljuju hranom, a da to i ne znaju: ona rado koristi njihove ostatke. Nalazi na Crvenoj listi zaštićenih vrsta faune Republike Srpske.

 

Mustela nivalis

 

 

Hermelin ili velika, kratkorepa lasica – Mustela erminea se može naći na skoro svakom dijelu sjevernog, umjerenog, podarktičkog i arktičkog pojasa Evrope, Azije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Većinu prostora gdje žive, velike lasice dijele sa vidrama.

 

Hermelin (lat. Mustela erminea) naziva se još: velika lasica, zrdav, zerdav. Po građi tijela vrlo je sličan maloj lasici. Kratke noge nose iduženo tijelo i dugi vrat, glava je trouglasta, uši zaobljene, a oči lako uočljive, crne i velike. Ima dugačke brkove. Rep je dugačak 5-12 cm. Mužjaci su primjetno veći od ženki. Sjeverne populacije su veće od južnih. Krzno je relativno kratko i dobrog kvaliteta. Ljeti je smeđe ili crvenkaste boje, stomak i vrat bijele boje. Zimi sav postane bijele boje osim vrha repa koji ostaje crn. U toplijim krajevima krzno postane samo djelimično bijelo. Ima dobro razvijena čula vida, sluha i njuha.

 

Hermelini mogu porasti do dužine od oko 30 cm, pri čemu su mužjaci obično dosta veći od ženki.

 

Hermelini su dugački i vitki, što je malo čudno s obzirom da žive u sjevernim područjima zemaljske kugle. Naime, takav oblik vodi ka nesrazmjerno velikom odnosu površine i zapremine tijela, što uzrokuje ubrzano gubljenje tjelesne toplote.

 

 

 

 

 

 

Prednost ovog oblika je, međutim, što hermelini tako mogu pratiti svoj plijen do samog njihovog skloništa u zemlji ili drugim šupljinama. Takođe, svoj vitki oblik hermelini nadoknađuju kratkim nogama, malim ušima, brzim metabolizmom i, u zimu, debelim krznom.

 

Krzno hermelina je bogate smeđe boje, sa izuzetkom stomaka koji je bijele boje i vrha repa koji je uvijek crn. U zimu, krzno je gušće i duže, a u regionima gdje snijeg potraje bar četrdesetak dana i bude dubine više od 3 cm krzno hermelina postepeno dobija snježno bijelu boju. Ovakav snježno bijeli hermelin je u umjetnosti često predstavljao čistotu i nevinost. U isto vrijeme, to krzno je kroz istoriju bilo jako cijenjeno i koristilo se kao dio garderobe bogatih slojeva zapadne Evrope. Obično nastanjuju gustiše i šumarke, kao i otvorena područja uz šumarke. U južnim predjelima nastanjuju stepska područja. Žive u brlogu ili jazbini. Ponekad preuzmu rupe glodara. Znaju da se smjeste i u šupljim deblima ili rupama u kamenju. Brlog oblažu suvim biljem ili dlakom i perjem plijena. Oko brloga imaju zalihe hrane.

 

Hermelin je aktivan pretežno danju. Te su životinje vrlo živahne i izuzetno spretne. Mogu loviti i ispod zemlje. Snijeg im ne predstavlja nikakav problem, a izvrsni su plivači i penjači.

 

Mužjaci zauzimaju znatno veće teritorije od ženki. Žive usamljeničkim životom, a van sezone parenja mužjaci i ženke predstavljaju konkurente.

 

 

 

Zauzimaju 10-20 hektara teritorije. Teritoriju označavaju mirisom. Hermelin lovi miševe, štakore, voluharice, ptice, zečeve i leminge. Hrani se i ptičjim jajima, žabama, ribama, pa i insektima. Ponekad može usmrtiti i srnu. Tokom lova temeljno pretražuje teren, zaviri u svaku rupu i pregleda svaki gustiš. Plijen savlada ugrizom u vrat ili mu smrska lobanju. Ponekad lovi i noću.

 

Zakonom o lovu je trajno zaštićen od lova i nije divljač. Strogo zaštićene životinje zabranjeno je: namjerno hvatati, držati i/ili ubijati, prikrivati, uzgajati, trgovati, uvoziti, izvoziti, prevoziti i otuđivati ili na bilo koji način pribavljati i preparirati. Pojedini primjerci strogo zaštićenih divljih životinjskih vrsta mogu se držati u zatočeništvu, uzgajati, prodavati i kupovati na temelju dopuštenja. Nalazi na Crvenoj listi zaštićenih vrsta faune Republike Srpske.

 

Mustela erminea

 

 

Smeđi medvjed (Ursos arctos) je sisavac iz reda zvijeri (Carnivora), porodice medvjeda (Ursidae), roda medvjed (Ursus) i vrste smeđi medvjed (Ursus arctos). Smeđi medvjed koji obitava u Bosni i Hercegovini dio je veće dinarsko-pindske populacije koja je rasprostranjena na području Dinarskog i Pindskog gorja od Slovenije do Grčke i ukupno broji oko 3 070 jedinki. Populacija smeđeg medvjeda u Bosni i Hercegovini procjenjuje se veoma različito. U izvještaju za Evropsku uniju iz 2012. godine brojnost je procijenjena na 550 jedinki, a zavisno od autora dostiže raspon od 400 do 1 200 jedinki. Smeđi medvjed je zabilježen na sjeverozapadnim, zapadnim, centralnim i istočnim planinskim područjima Bosne i Hercegovine. Lokaliteti na kojima obitava ova vrsta su Plješevica, Šipovo, Koprivnica, Maglić, Perućica, Igman, Bjelašnica, Romanija, Vlašić, Ivan Sedlo, Prenj, Čvrsnica, Čabulja, Raduša, Vukovsko polje, Prijevor, Snježnica, Nevesinje, Lipovac i drugi.

 

Medvjedi su najveći kopneni mesojedi. U BIH na primjer odrasle ženke imaju prosječno 120 kg, a mužjaci 210 kg, a poneki primjerci pređu i 300 kg. Tokom godine masa iste odrasle jedinke može odstupati više od trećine: najveća je u kasnu jesen pred brloženje, a najmanja početkom ljeta, odnosno krajem sezone parenja. Zubalo ima sva obilježja zvijeri, s karakterističnim sjekutićima, očnjacima i deračima.

 

 

 

 

 

Iako su po tjelesnom ustrojstvu pravi mesojedi, medvjedi oko 95% prehrambenih potreba zadovoljavaju biljnom hranom. Od biljne hrane tokom proljeća najvažnije su vrste: medvjeđi luk (Allium ursinumi kozlac (Arum maculatum), razne trave (Graminae sp.), djeteline (Trifolium sp.) i kiselice (Rumex sp.); tokom ljeta najčešće jede anđeoski korijen (Angelica silvestris ), praseće zelje (Aposeris foetida) i plodove jagode (Fragaria sp.), maline (Rubus idaeus), kupine (R. fructicosus), krkavine (Rhamuns catharitica) i borovnice (Vaccinium myrtillus). U jesen je svakako najvažnija hrana plod bukve (Fagus syilvatica) kao glavna hrana za prikupljanje zimskih zaliha potkožne masti, a takođe se hrani i divljom jabukom (Malus  sylvestris Mill.) i divljom kruškom (Pyrus communis). Isto tako rado jede i plodove lijeske (Corylus avellana), plodove jarebike (Sorbus aucuparia), kestena (Castanea sativa Mill.), drena (Cornus mas) i žireve raznih vrsta hrastova (Quercus sp.). U poljima se hrani svim vrstama žitarica, a naročito zobi i kukuruzom kada je plod mliječan. Posjećuje voćnjake i vinograde gdje jede šljive, jabuke, kruške, breskve, trešnje, grožđe i drugo voće. Rado jede larve pčela i med, pa provaljuje u pčelinjake. Na taj način čini štete u poljoprivredi. Od hrane životinjskog porijekla najčešće se hrani lešinama životinja koje nađe u šumi. Hrani se takođe beskičmenjacima, naročito larvama mrava i drugih insekata, te mladunčadi divljih životinja. Od domaćih životinja najčešće napada ovce, katkad krave, magarce i konje. Od divljači napada samo vrlo mlade, te ranjene i bolesne životinje koje može uhvatiti.

 

 

 

Medvjedi zimu provode u brlogu, bez da išta jedu i piju. Većina brloga u našim krajevima nalazi se u manjim šupljinama stijena. Samo oko 10% brloga nalazi se među žilama korijenja velikih stabala, a isto toliko i na otvorenom, odnosno pod krošnjama crnogoričnih stabala. Medvjedi se pare u razdoblju od aprila do polovine jula. Mužjaci tada prelaze velike udaljenosti, međusobno se bore ako se nađu uz istu ženku, a svaki se trudi oploditi više ženki.

 

Medvjedići s majkom provedu cijelu prvu godinu života i iduću zimu u brlogu, a odvajaju se u dobi od oko 1,5 godine, kada se majka ponovo pari. Naši medvjedi dostižu polnu zrelost u dobi od tri do četiri godine. U prirodi mogu doživjeti 10 do 20 godina, a u zatočeništvu i preko 30 godina.

 

Da bi staništa zadovoljila životne potrebe medvjeda, moraju se sastojati od različitih tipova šume, u čemu presudnu ulogu imaju sastojine listača krupnog sjemena (bukva, kesten, hrast). Radi zaklona i paše važno je takođe postojanje gustiša i livada. Mir u staništu naročito je presudan zimi zbog novorođenih medvjedića u brlozima. Procjenjuje se da tokom života medvjed u staništima koristi prostor od oko 250 km2 (25 000 ha).

 

 

 

 

 

 

 

 

Prema IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta smeđi medvjed je označen LC (Least Concern – najmanja briga) kategorijom ugroženosti. Uopšte, svjetske populacije smeđeg medvjeda su velike i nisu značajno ugrožene s izuzetkom određenih izolovanih populacija. Nalazi se u Dodatku I (za centralnu Aziju), Dodatku II CITES konvencije, Dodatku II Bernske konvencije i Dodacima II i IV Direktive o staništima. Naveden je u Uredbi o Crvenoj listi zaštićenih vrsta Republike Srpske. Smeđi medvjed je prema zakonima o lovstvu Federacije BiH i Republike Srpske vrsta zaštićena lovostajem. S obzirom na pomenutu brojnost smatra se da smeđi medvjed nije ugrožena vrsta u Bosni i Hercegovini.

 

Ursos arctos

 

 

Sivi vuk (Canis lupus) je sisavac iz reda zvijeri (Carnivora), porodice pasa (Canidae). Osim vrste sivi vuk, poznate su još dvije slobodne vrste vukova: crveni vuk (C. rufus) i abesinijski vuk (C. simensis). Sve današnje vrste pasa nastale su odomaćivanjem od vuka, u procesu koji je započeo oko prije 100 000 godina, s tim da je i kasnije bilo povremenih miješanja sa vukom. Tako danas smatramo da su pas (C. lupus familiaris) i vuk ista vrsta. Rod Canis još uključuje kojota i dvije vrste šakala. Sivi vuk zauzima ekološku nišu predatora velikih sisavaca sjeverne hemisfere i istorijski je nastanjivao sva staništa sjeverne hemisfere (od oko 20° sjeverne geografske širine pa do polarne kape) u kojem su obitavali veliki papkari. Sivi vuk u Bosni i Hercegovini pripada većoj dinarsko-balkanskoj populaciji sa procjenjenom brojnosti od ukupno 3 900 jedinki. Na području Bosne i Hercegovine vuk je široko rasprostranjena vrsta zabilježena od kraških polja do planinskih područja. Brojnost se procjenjuje na oko 650 vukova.

 

Sivi vuk najveći je pripadnik porodice pasa. Najveći vukovi žive na sjeveru (prosječna masa = 41 kg – Aljaska, NorthWest Teritory u Kanadi), a predstavnici južnih populacija (Indija, Pakistan, Afganistan) upola su manji. Prosječna je masa odraslog vuka s područja BIH 31 kg. Od vrha nosa do vrha repa dugački su prosječno 170 cm (rep=42 cm), a prosječna je visina u greben u 70 cm. Boja vučjega krzna ovisi o zastupljenosti crnih, sivih i smeđih površinskih dlaka.

 

 

 

 

U regiji je krzno sivo, a leđa i rep nešto su tamnije boje, koja prema trbuhu i nogama prelazi u svjetlije sivu. Na prednjoj strani podlaktice najčešće imaju tamnu prugu, iako su pronađeni i primjeri bez nje. Građom tijela vuk je prilagođen za trčanje, a naročito dugotrajni kas. Grudni koš je uzak, laktovi su uvučeni prema unutra, a šape okrenute prema van. To omogućuje da se prednja i zadnja noga jedne strane kreću u istoj ravnini.

 

Ima četiri prsta na zadnjim, a pet na prednjim nogama, s time da na prvi prst prednje noge (palac, unutrašnja strana noge) ne staje. Otisak prednje vučje šape dugačak je 11-12 cm i širok 7-8 cm. Na osnovu samo jednog otiska šape ne može se utvrditi je li otisak ostavio vuk ili pas iste veličine. Ako prilike dopuštaju (snijeg), trag treba pratiti dovoljno dugo pa se po ponašanju (gotovo pravolinijsko kretanje bez puno skretanja, zastajkivanja) i drugim znakovima (obilježavanje teritorija izmetom, urinom, grebanjem ili nalaz ostataka plijena) može pouzdanije utvrditi je li tuda prošao vuk ili pas. O prisutnosti vukova može se zaključiti i na osnovu njihovog zavijanja, koje ima višestruku ulogu. Zavijanjem oglašavaju drugim vukovima svoju prisutnost i tako brane teritoriju ili uhvaćeni plijen.

 

Vuk se hrani gotovo isključivo mesom, kostima i drugim dijelovima tijela životinja koje lovi. Masivne čeljusti daju osnovu za koju su pričvršćeni snažni žvačni mišići i 42 specijalizovana zuba.

 

 

 

Da bi lovili veliki plijen, predatori moraju biti ili veliki gotovo kao i plijen (primjer su zvijeri iz porodice mačaka) ili, ako su manji, moraju loviti u grupi (vukovi, afrički divlji psi), što je i razlog

njihovog evolucijskog uspjeha. Osim što mogu uhvatiti veći plijen, zato što su u grupi, mogu veliki plijen odmah i pojesti, potpuno ga iskoristiti. Grupa u kojoj žive vukovi zove se čopor.

 

Jezgro čopora čini jedan reproduktivni par vukova, dok su svi ostali pripadnici čopora, štenad i njihova starija braća, potomci tog para roditelja. Da bi sve to grupa uspješno provodila, u čoporu postoji relativno složena društvena struktura.

Vučji  čopor je hijerarhijski ustrojen: roditeljski par vukova ima dominantan položaj, a ostali pripadnici čopora međusobno grade odnose nadređenosti i podčinjenosti, po muškoj i po ženskoj liniji.

 

Tako samo jedna vučica u čoporu može imati mlade, što je jedan od mehanizama samoregulisanja veličine populacije tog vrsnog predatora. U isti mah je i sprečeno parenje u srodstvu. Nemogućnost parenja i nedostatak hrane tjera potčinjene vukove na napuštanje roditeljskog čopora i njegove teritorije. To se najčešće dešava u drugoj i trećoj godini života mladih vukova i naziva se disperzija.

 

Vukovi su izrazito teritorijalni, prostor na kojem žive obilježavaju urinom, izmetom, grebanjem po podu i zavijanjem. Braneći životni prostor od drugih vukova, osiguravaju si plijen.

 

 

Uđe li strani vuk na teritoriju čopora i ukoliko ga vukovi otkriju biće gotovo sigurno ubijen, a možda i pojeden. Tako su u populacijama vukova koje nisu narušene čovjekovim djelovanjem čak 65 do 70% smrtnosti uzrokovane drugim vukovima. To je još jedan od mehanizama samoregulisanja vučje populacije.

 

Vukovi mogu živjeti u svakom staništu u kojem ima dovoljno plijena i koje im omogućuje zaklon. Tako su na primjer domaće životinje (ovca, koza, manje krupna stoka i pas) zastupljene s 84% u hrani vuka na području Dalmacije, nasuprot Gorskom kotaru, gdje divlji papkari (srna, jelen, manje divlja svinja), sa 77% zastupljenosti, čine glavni plijen vuka.

 

Poznato je da vukovi u lovu biraju plijen koji je u datom trenutku lakše uhvatljiv, što se mijenja tokom godine. Tako će u ekosistemu gdje postoji više vrsta plijena češće loviti onu vrstu koje ima više, te je zato i lakše dostupna, a od tih će uzimati životinje koje su oslabljene zbog starosti, bolesti, izgladnjelosti ili su mladunčad. Vukovi time pozitivno utiču na zdravlje populacije plijena, a i pridonose stabilnosti cijelog ekosistema.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Canis Lupus

 

 

 

 

 

 

Prema IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta sivi vuk je označen LC (Least Concern-najmanja briga) kategorijom ugroženosti. Uopšte, svjetske populacije vuka su stabilne, ali u pojedinim zemljama zapadne Evrope, Meksika i Sjedinjenih Američkih Država brojnost mu je izuzetno mala ili je čak nestao.

 

Nalazi se na Dodatku II CITES konvencije (osim za populacije u Butanu, Indiji, Nepalu i Pakistanu koje su u Dodatku I), Dodatku II Bernske konvencije i Dodacima II i IV Direktive o staništima. Nije naveden u Uredbi o Crvenoj listi zaštićenih vrsta Republike Srpske. Vuk je prema zakonu o lovstvu Federacije BiH lovostajem zaštićena vrsta, dok u Republici Srpskoj nije zaštićen. S obzirom na zadovoljavajuću brojnost vuk se u Bosni i Hercegovini ne smatra ugroženom vrstom.

 

Canis Lupus

 

 

Evroazjski ris (Lynx lynx) je jedna od svjetski poznate četiri vsrte risa koji spadaju u rod Lynx. Dvije vrste žive na području Sjeverne Amerike, a to su kanadski ris (Lynx canadensis) i crvenodlaki ris (Lynx rufus).

 

Na evropskom kontinentu obitavaju druge dvije vrste i to iberijski ris (Lynx pardinus), s područja Pirinejskog poluostrva, te evroazijski ris (Lynx lynx). Unutar nominalne podvrste spominju se i podvrste kao što su L. lynx balcanica i L. lynx carpathica. Ris naseljava brdska i planinska šumska područja, klisure i slabo pošumljena i stjenovita staništa na visinama od 800 do 1 400 metara.

 

Uglavnom je vezan uz mješovite šume. Posljednji podaci ukazuju na mali broj jedinki zabilježenih u području planina sjeverozapadne, zapadne i centralne Bosne i Hercegovine na lokalitetima: Loskun, Plješevica, Prometnica, Cincar, Kamenica, Crni Vrh, Staretina, Priluma, Vitorog, Vranica, Vlašić, Vran, Čvrsnica, Raduša, Čučkovine, Jaram-Kurkalj, Šator, Semešnica i Igman. Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini danas obitava oko 70 jedinki evroazijskog risa.

 

Evroazijski ris je veći od ostalih vrsta risova, prosječna masa odraslih mužjaka je 21 kg (može dostići težinu i do 38 kg), dok su ženke nešto lakše te im prosječna masa iznosi 18 kg. Dužina tijela im je 0,8 do 1,3 m, dok je kratak rep dug od 15 do 20 cm i na vrhu pokriven crnom dlakom.

 

 

 

Visina u ramenu iznosi do 60  cm. Tijelo je pokriveno gustim crvenkasto-sivim krznom na kojem se nalaze više ili manje vidljive pjege. Na vrhu šiljastih ušiju raste pramen crnih dlaka dugačkih do 4 cm. U zubalu im se nalazi 28 zuba P3/3, I1/1, PM2/2, M1/1. Na prednjim nogama imaju pet, a na zadnjim 4 prsta sa oštrim kandžama koje mogu uvući. Životni vijek evroazijskog risa u prirodi iznosi 12 do 15 godina, a u zatočeništvu i preko 20 godina.

 

Ris je teritorijalna vrsta. Veličina teritorije zavisi od količine plijena i gustine populacije i značajno se razlikuje kod mužjaka i ženki. U Švajcarskoj su metodom telemetrijskog praćenja našli da je na području ustaljene populacije teritorija mužjaka velika od 71 do 209 km2 (prosječno 159 km2), a ženki od 45 do 210 km2 (prosječno 106 km2). U jednoj teritoriji mužjaka moguće je naći do tri teritorije ženki. Dnevno kretanje iznosi prosječno od 3 do 30 km. Životinje teritoriju brane više označavanjem izlučinama mirisnih žlijezda, urinom i struganjem nego direktnim sukobom sa susjedima. Ponekad poduzimaju duge izlete izvan svoje teritorije. Risovi su najaktivniji u jutarnjim i večernjim satima dok se tokom dana i noći uglavnom odmaraju.

 

Glavna hrana su im papkari i veći glodari. Tokom zime češće love krupni plijen, jer ga je tada lakše uloviti. Kad ulove plijen sljedećih 2 do 7 dana, zavisno od veličine plijena, u pravilu se vraćaju do istog sve dok ga ne pojedu.

 

 

 

 

Podaci iz Švajcarske pokazuju da je zastupljenost pojedine vrste plijena sljedeća: 70% srne, 21% divokoze, 6% lisice, 2% zečevi. Risovi pojedu 1,0 do 2,5 kg mesa na dan. Na masi cijelog plijena to iznosi 3,3 kg na dan mjereno kao prosječno smanjivanje mase ostatka trupa plijena nakon svakog noćnog obroka. Jedna porodica risova (majka s prosječno dva mladunčeta) treba i do 4,4 kg plijena na dan.

 

Za risa je često problem da plijen koji je on uhvatio, djelimično ili potpuno, pojedu druge zvijeri (medvjed) ili lešinari. Budući da ne pojede cijeli plijen odjednom, nego se vraća do ostataka sljedećih dana, ris ga pokušava sačuvati od konkurentskih vrsta zakopavanjem i skrivanjem na drugi način (poput odvlačenja pod stijene). U velikom broju slučajeva to ne uspijeva, jer ostatke konkurenti nađu putem mirisa ili slučajnim nailaskom. Stoga je ris često prisiljen ići u novi lov češće nego bi to količina hrane koju je pribavio zahtijevala. Zaključujemo da konkurentske vrste risu predstavljaju veći problem u otimanju plijena nego u ukupnom smanjivanju prehrambene baze. Za ukupnu prehrambenu bazu najveći mu je konkurent čovjek koji u najvećoj mjeri utiče na gustinu populacije divljih papkara.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Lynx lynx

 

 

 

Prema IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta ris je označen LC (Least Concern- najmanja briga) kategorijom ugroženosti. Uopšte, svjetske populacije risa su stabilne, osim u pojedinim zemljama gdje se vode kao jako ugrožena vrsta.

 

Nalazi se u Dodatku II CITES konvencije, Dodatku III Bernske konvencije i Dodacima II i IV Direktive o staništima. Kao i medvjed naveden je u Uredbi o Crvenoj listi zaštićenih vrsta Republike Srpske.

 

Ris je trajno zaštićena vrsta prema zakonima o lovstvu Federacije BiH i Republike Srpske. S obzirom na naglašenu malobrojnost risa bi u Bosni i Hercegovini trebalo označiti kao kritično ugroženu vrstu (CR).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Divlja mačka (Felic Sylvestris) svojim atraktivnim izgledom i pojavnošću, iako znatno manja, nimalo ne zaostaje za najvećom europskom mačkom, običnim ili euroazijskim risom Lynx lynx.

 

Tijelo joj je pokriveno gustom dlakom sivo-smeđe boje s rijetkim, poprečnim tamnim (crnim) prugama. Znatno je veća i teža od domaće mačke, a osim po većim dimenzijama možemo je prepoznati po repu s crnim prstenovima i vrhom.

 

Divlja mačka voli guste šume s čistinama, a na svom području živi osamljeno. Noćna je životinja i vrlo oprezan i spretan lovac. Lovi miševe, krtice, vjeverice, zečeve i ptice, a može loviti i lanad (mladunčad srne).

 

Felic Sylvestris

 

 

Divokoza (Rupicapra rupicapra) je pripadnik porodice šupljorožaca (Bovidae) što znači da joj rogovi rastu cijeli život i nikada ih ne odbacuje.

 

Rogovi su produkt kože i sastoje se od rožišta (porozne kosti), živca i rožine (orožnjela koža). Rogove nose i mužjaci i ženke, međutim mužjaku su rogovi više zakrivljeni prema tjemenu, deblji prema glavi i formiraju kuke.  Rogovi najbrže rastu prvih pet godina (posebno u drugoj i trećoj), a potom od pete 1 do 2 mm na godinu.

 

Tijelo je snažne i zbijene građe, vrlo okretna i sposobna za savladavanje i najtežih terena. Vješt penjač i skakač zbog jakih mišića i elastičnih papaka. Kosti su lagane i šupljikave. Ljetna dlaka je svijetlosmeđa i žuta, a zimska gotovo crna. Oba pola imaju izraženu tamnu prugu koja se proteže od njuške preko očiju do ušiju i rogova. Gornji dio glave, obrazi, dio vrata i podrepno područje su svijetle boje (bijelo-krem). Duž kičme pruža se tanka linija tamnije dlake. Divojarci imaju izraženu bradu ili peraju – pojas duže dlake koji se proteže hrptom a koji je cijenjen lovački trofej. Visoka je od 75 do 80 cm, dugačka od 110 do 130 cm, rep do 10 cm, teška do 35 kg, divojarac do 45 kg, životni vijek: 20- 25 godina.

 

Stanište divokoze se nalazi od 400 pa do 3000 metara. Pretežno je planinska divljač, živi na područjima stjenovitih vrleti, ali i

 

 

 

 

blagih šumskih padina,  voli planinske pašnjake, klisure, guste planinske šume, te mirna područja sa dosta ispaše, zaštite od neprijatelja i vremenskih neprilika. Prehranom je skromnih zahtjeva, preživa trave i bobice planinskih livada i pašnjaka, brsti pupove, rado liže so, a vodu uzima samo iznimno.

 

Zbog izvanrednog čula sluha i njuha (može nanjušiti neprijatelja na 1 km ukoliko je vjetar povoljan), te vrlo dobrog vida gotovo joj se nemoguće prikrasti na otvorenom terenu, jer uočava svaki pokret.

 

Životinja je krda. Ženke sa jarićima do 2 godine starosti, mladi jarci se izdvajaju u posebne grupe sa drugim mužjacima, a stari divojarci žive osamljeničkim životom. Tokom jeseni mogu se udružiti u krda od 100 jedinki koje vodi stara i iskusna ženka.

Spadaju u dnevne životinje koje pasu ujutro i predveče.

 

Oglašava se meketanjem (divokoza – jare), zviždanjem kada upozorava na moguću opasnost (uz tupkanje nogom), krikom ako je ranjena.

 

Prema evropskoj IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta, za alpsku vrstu se smatra da ima najmanji stepen zabrinutosti kada je konzervacijski status u pitanju. Balkanska podvrsta, međutim, ima opadajući trend.

 

 

 

 

 

Nalazi se u međunarodnim propisima: Bernska konvencija, Aneks III, Direktiva o zaštiti staništa, Aneks II i Aneks IV, Vašingtonska konvencija (CITES), Aneks II.

 

Status ugroženosti je definisan i domaćim propisima, Zakon o lovstvu Republike Srpske, kao lovostajem zaštićena vrsta, Zakonom o lovstvu Federacije BIH, kao lovostajem zaštićena vrsta i takođe se nalazi na Crvenoj listi zaštićenih vrsta faune Republike Srpske.

 

 

Rupicapra rupicapra

 

 

Strateško-planski okvir valorizacije

 

Edukacijski plan i programi osmišljava se u skladu sa strateškim okvirom planova i razvojnih smjernica JU NPS-a.

 

Na prvom nivou, korespondira s definisanim strateškim ciljevima u dokumentu „Plan upravljanja Nacionalnim parkom „Sutjeska“ 2014-2029. godina“:

 

Strateški cilj 1: Zaštita prirodnog i kulturno-istorijskog nasljeđa

NP „Sutjeska“.

Strateški cilj 2: Održivo korišćenje prirodnih resursa.

Strateški cilj 4: Razvijeni turizam i rekreacija u NP „Sutjeska“.

 

Plan je takođe usklađen sa preporukama i smjernicama koje su izrađene u okviru dokumenta Sutjeska 20/20 – Vizija održive budućnosti Nacionalnog parka „Sutjeska“, predloženim osnovnim svrhama i ciljevima Službe.

 

Osnovne svrhe:

  • Zaštititi i povećati prirodno i kulturno nasljeđe Nacionalnog parka „Sutjeska“, sa posebnim osvrtom na jedinstvenu prašumu Perućica;
  • Promovisati mogućnosti za razumijevanje i uživanje u posebnim kvalitetima Parka od strane javnosti.;
  • I u tome, razviti raznolikost privredne baze Parka, na način koji je u skladu sa ciljevima zaštite Parka i na način koji doprinosi održivom lokalnom i regionalnom socio-ekonomskom razvoju.

 

 

 

 

Iz ovih osnovnih svrha, ciljevi uprave su definisani kao:

  1. Očuvati obilježja pejzaža parka (uključujući etnografska);
  2. Očuvati i zaštititi šumske ekosisteme Parka, naročito prašume Perućice;
  3. Očuvati i zaštititi rijetke i endemske vrste biljaka i biljne zajednice;
  4. Očuvati važne populacije životinja (uvrštene na spisak IUCN-a) i održivo upravljati populacijama divljači (lovnih) vrsta;
  5. Zaštititi lokacije značajne istorijsko-kulturne vrijednosti;
  6. Obezbijediti mogućnost javne rekreacije i uživanja u Parku (razvoj turizma, pružanje usluga vodiča i obrazovanje);
  7. Razviti razne mogućnosti stvaranja prihoda;
  8. Uspostaviti međusobno korisne socio-ekonomske aktivnosti za Park i okolne zajednice, koja se odnosi na ciljeve Službe za obrazovanje Nacionalnog parka „Sutjeska“.

 

Ciljevi Službe su:

  • Pomoć mladim ljudima da bolje istraže i razumiju svijet prirode putem direktnog iskustva,
  • Vrednovanje instikata, radoznalosti i želje za znanjem mladih,
  • Ohrabrivanje mladih da stvaraju „osjećaj mjesta“, i
  • Omoguće mladima da dožive bezbjedno, zabavno i prijatno iskustvo van učionice.

 

 

 

 

Edukativni plan korespondira i sa strateškim pravcima i specifičnim ciljevima navedenim u dokumentu „Plan upravljanja Centra za istraživanje i ekologiju 2020 – 2025.“ u kome je definisano da će Centar pružati usluge realizovanja edukativnih programa i pakete turističkih i edukativnih usluga.

 

Osnovni strateški pravac u razvoju ključnih segmenata Centra, a koji se veže za Edukativni plan se odnosi na:

  • Razvoj edukativnih programa
  • Prevenciju i zaštitu prirode
  • Zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa
  • Razvoj održivog „zelenog“ turizma

 

Takođe je usklađen sa specifičnim strateškim ciljem 2. Razvijati i unaprijeđivati sadržaje Centra kojim će se obogatiti zadovoljstvo korisnika, ključnim prioritetom 2.1. Realizacija edukativnih programa, aktivnost 2.1.1. Izrada osnovnih edukativnih programa u skladu sa potrebama potencijalnih korisnika i 2.1.2. Izrada specifičnih edukativnih programa.

 

Edukacijski plan je usklađen i s Nastavnim planom i programom za obrazovanje i vaspitanje Ministarstva prosvjete i kulture Republiek Srpske i Republičkog pedagoškog zavoda, temeljen je na definisanim i propisanim opštim i posebnim ciljevima,  sadržajima programa, ishodima učenja kao i didaktičkim uputstvima i preporukama.

 

 

 

 

Na globalnoj razini, Plan svoje uporište nalazi u UNESCO-vim Globalnim ciljevima za učenje o održivosti. Navedeni Plan, na primjer, navodi: „Treba poticati uvođenje vrijednosti turističkih

 

razmjena i njihovih ekonomskih, društvenih i kulturnih koristi, ali i rizika, u nastavne programe.” (čl. 2 st. 5).  

 

Sedamnaest globalnih ciljeva za održivi razvoj UN-a (Sustainable Development Goals – SDGs), poznati i kao Globalni

ciljevi, pružaju okvir i smjernice za razvoj usklađen sa načelima jednakopravnosti, održivog i uključivog upravljanja resursima te borbe protiv klimatskih promjena.  U kontekstu navedenih globalnih prioriteta, horizontalna tema i prioritet ovog Edukativnog plana jeste obrazovanje za održivi razvoj.

 

Od 17 globalnih ciljeva, Plan kroz svoje tematske cjeline i jedinice neposredno referira na njih pet:

Cilj 4. Osigurati uključivo i kvalitetno obrazovanje te promovisati mogućnosti cjeloživotnog učenja

Cilj 8. Promovisati uključiv i održiv privredni rast, punu zaposlenost i dostojanstven rad za sve

Cilj 9. Izgraditi prilagodljivu infrastrukturu, promovisati uključivu i održivu industrijalizaciju i podsticati inovativnost

Cilj 12. Osigurati održive oblike potrošnje i proizvodnje

Cilj 15. Zaštititi, uspostaviti i promovisati održivo korištenje kopnenih ekosistema, održivo upravljati šumama, suzbiti dezertifikaciju, zaustaviti degradaciju tla te spriječiti uništavanje biološke raznolikosti.

SWOT analiza

 

Snage:

–    Područje sa velikim brojem zaštićenih područja: Nacionalni

     park „Sutjeska”, dolina Drine, Zlatibor, Kamena Gora, kanjon

     rijeke Mileševke

–    Područje sa velikim brojem jedinstvenih prirodnih atrakcija

–    Područje sa velikim brojem endemskih biljnih i životinjskih

     vrsta

–    Perućica – najveća prašuma u Evropi

–    Veliki broj turističkih agencija zainteresovanih za saradnju

–    Izgrađenost putne infrastrukture

–    Potencijali za razvoj različitih oblika turizma

–    Bogato kulturno-istorijsko nasljeđe

–    Blizina inostranog tržišta (Srbija, Crna Gora, Hrvatska)

–    Dugogodišnje iskustvo u očuvanju i zaštiti prirode

 

Šanse:

–    Rast potražnje za vrstama edukacija koje se nude u okviru

     Centra za virtualnu stvarnost Perućica

–    Trendovi povećanja ekološke svijesti

–    Prirodne pogodnosti, ekološki potencijal područja

–    Pozitivni trendovi razvoja ekoloških oblika turizma

     zasnovanih na principima održivosti

–    Mogućnost korištenja fondova EU

–    Razvoj informaciono-komunikacionih tehnologija

–    Mogućnost povezivanja na regionalnom i međunarodnom  

     nivou

–    Zainteresovanost  lokalnog  stanovništva za bolju

     valorizaciju područja

 

 

Slabosti:

–    Nedovoljno iskustvo u djelatnosti kojom će se baviti Centar

     za virtuelnu stvarnost

–    Nedovoljno iskustvo u radu sa ciljnim grupama

–    Nedostatak stručne radne snage,  nedovoljan broj

     edukovanih edukatora po načelima interpretacije baštine

–    Nedostatak adekvatnih vodiča

–    Nedostatak znanja stranih jezika

–    Nedovoljna saradnja sa lokalnim nevladinim sektorom

–    Nedovoljna saradnja sa ostalim partnerskim pružaocima

     usluga u oblasti turizma

 

 

 

 

Prijetnje:

– Sve jača konkurencija

– Ekonomska kriza (na primjer zbog covid19 pandemije)

– Nastavak demografskog pražnjenja prostora na

  kome djeluje Centar i proces starenja stanovništva

– Mogućnost uništavanja zaštićenih područja u slučaju

  neplanske izgradnje

– Nedostatak intenzivne promocije zaštićenih predjela kako na

  domaćem tako i na inostranom tržištu

– Zaostajanje u infrastrukturnom opremanju

– Nedovoljna edukacija lokalnog stanovništva

– Prekomjerni turizam

 

Edukativni programi

 

Pregled potencijalnih korisnika ulsuga

 

Ciljne grupe koje Edukativni plan namjerava adresirati, a s obzirom na cilj podučavanja, su sljedeće:

 

  1. Djeca predškolskog uzrasta (od 3 do 6 godina);
  2. Djeca mlađeg osnovnoškolskog uzrasta (od 6 do 10 godina);
  3. Djeca starijeg osnovnoškolskog uzrasta (od 11 do 14 godina).

 

Osobe sa invaliditetom ne izdvajamo kao posebnu ciljnu grupu, već je ta grupa horizontalno integrisana unutar gore navedenih ciljnih grupa, na način da je posebno naglašeno na koji je način pojedini edukativni sadržaj moguće prilagoditi osobama sa invaliditetom. 

 

U skladu sa predloženom podjelom, definisane su i ciljne grupe interpretacijskih i edukativnih materijala:

 

 

 

Predškolski i osnovnoškolski uzrast djece

Korisnici edukativne atrakcijske osnove – „ školskih izleta“

 

 

 

 

 

 

 

 

Opšti obrazovni ciljevi

 

Edukativni plan utvrđuje dva opšta obrazovna cilja:

 

 

  1. Osvijestiti važnost očuvanja prirodnog dobra, radi aktiviranja i održivog razvoja lokalne zajednice;
  2. Stvaranje autentičnih proizvoda i programa održivog turizma, utemeljenih na poznavanju, zaštiti i promovisanju lokalnog zaštićenog prirodnog dobra.

 

 

Ciljevi će se provoditi duž dvije horizontalne programske ose:

Obrazovanje za održivi razvoj – ovdje treba naglasiti i to da će u sklopu ove programske ose poseban akcenat biti stavljen na problematiku obrazovanja za održivi turizam. Drugu programsku osu činiće obrazovanje kroz interpretaciju, što znači da će edukativne aktivnosti biti provođene slijedeći metodiku interpretiranja prirodnog nasljeđa.

 

Edukativni plan predviđa da tokom pet godina od početka njegova provođenja budu ostvareni značajni mjerljivi rezultati povezani sa gore definisanim ciljevima.

 

 

 

 

 

 

 

Osnovi princip realizovanja edukativnih programa je baziran na učenju kroz istraživanje. Ovaj metod je baziran na izvođenju pojedinih edukativnih ciklusa u vidu radionica kombinujući teorijsku i praktičnu nastavu. Edukativni program se osniva na zvaničnim školskim programima kroz dopunjavanje uobičajnih metoda nastave na inovativan način, jačajući aktivno učenje kod ciljne grupe.

 

Najvažniji cilj rada je da se korisnicima usluga Centra pomogne da razviju vještine posmatranja i zaključivanja, tehnike prikupljanja podataka i činjenica, sposobnost argumentacije i komunikacije, kao i spremnost za neprekidno učenje i obogaćivanje znanja i iskustva.  Cilj je da se korisnici centra podstiču da misle slobodno i reflektivno, da razmišljaju logički i kritički i da sarađuju sa kolegama iz različitih lokalnih zajednica, država i kultura.

 

Sadržaji svih programa su u potpunosti prilagođeni programima nastave. Svi programi su koncipirani na jednodnevnoj osnovi.

 

S obzirom na to da JU NPS – Centar za virtuelnu stvarnost posjeduju multifunkcionalnu salu, interpretacijski dio baziran na AR i VR , zatim uređenu edukativnu stazu do vodopada Skakavac u Perućici svim korisnicima edukativnih programa će na raspolaganju biti svi potrebni sadržaji za uspješno realizovanje kako teorijske tako i terenske i/ili praktične nastave radioničkog karaktera.

 

 

 

Izrada i metodologija obrazovnih programa

 

Za izradu jednog cjelovitog edukativnog programa (aktivnost, radionicu, poučnu šetnju itd.), najprije je potrebno izabrati jednu od gore definisanih ciljnih grupa. Nakon izbora ciljne grupe, potrebno je izabrati najmanje jedan obrazovni cilj od gore navedenih, te iz kataloga tema izabrati najmanje jednu temu iz svake od tri glavne tematske cjeline. Izabrane teme činiće sadržaj obrazovnog programa.

 

Nakon toga, koristeći se nacrtima i prijedlozima iz Edukativnog plana, izabraće se metoda podučavanja. Metode podučavanja razradićemo kroz pet elemenata koji će odgovarati na pitanja:

 

 

Za koga… / Ko… / Kako … / Čime … / Gdje … / Kada …?

 

 

S obzirom na izabrane ciljne grupe, opšte obrazovne ciljeve te predložene metode podučavanja, za svaki obrazovni program potrebno je odrediti i očekivane ishode učenja.

 

Program za osobe sa invaliditetom biće definisan kroz elemente „Gdje?”, „Kako?” i „Čime?”. Ovo će omogućiti da osobe sa invaliditetom ne budu „isključene” u posebnu ciljnu grupu, nego da unutar postojećih ciljnih grupa budu određeni načini prilagođavanja obrazovnih programa ovoj grupi.

 

 

 

Tematska razrada edukativnih programa

 

Edukativni programi biće podijeljeni na tri velike tematske cjeline:

 

  1. Staništa
  2. Flora
  3. Fauna

 

Ovako definisane cjeline usklađene su sa koncepcijom Virtuelnog centra Perućica te se s njom nadopunju. Na primjer, multisenzorne interpretacijske zone Centra  uvode nas u tematiku prirode kroz staništa (tematska cjelina 1 EP-a), a unutar interpretacije staništa, susrećemo se sa biljnim svijetom (tematska cjelina 2 EP-a) i životinjskim svijetom (tematska cjelina 3 EP-a). Spomenute teme su u sklopu Centra predstavljen kroz dvije cjeline, prvi informativno- prezentacijski dio i drugi edukativno konferencijski dio. Prvi infromativno-izložbeni dio se sastoji od info-pulta, 4 TV-a na kojima će biti prezetovane dvije niše, biljni i životinsjki svijet, popratnih interpretativnih tabli, dvije 9D fotelje na kojima će biti obezbijeđeni 9D VR edukativno prezentacijski programi. Drugi dio se odnosi na multifunkcionalnu konferencijsku salu sa 250 sjedećih mjesta, a koja se prema potrebi pretvara u manje radioničke dijelove za provođenje tematskih radionica i programa kreiranih u okviru ovog plana. Planom će biti razrađeno 5 obrazovnih programa.

 

 

 

Primjer izbora tema i kreiranja obrazovnog programa

 

Gore opisanu metodologiju ilustrujemo jednostavnim primjerom edukativnog programa „Poučna šetnja šumom Perućica”, namijenjenog osnovnoškolcima.

 

Ciljna grupa: Djeca osnovnoškolskog uzrasta (7-12 godina)

 

Edukatori: Zaposlenici JU NPS

 

Opšti obrazovni cilj: 1. Osvijestiti važnost očuvanja prirodnog dobra, radi aktiviranja i održivog razvoja lokalne zajednice

 

Odabrane teme: iz tematske cjeline 1 (Stanište): šuma; iz tematske cjeline 3 (Fauna): zaštićene vrste ptica

 

Aktivnost: Radionica i šetnja Perućicom

 

Očekivani ishodi učenja: Polaznici znaju prepoznati i imenovati zaštićene vrste ptica, razloge njihove ugroženosti i načine zaštite. Dalje, znaju prepoznati fenomene staništa šume. Razumiju važnost zaštićenog područja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Stvaranje obrazovnih programa na temelju ovako koncipiranog Edukativnog plana slična je stvaranju vlastitih recepata i jela iz selekcije probranih namirnica. U tom smislu, plan odražava simboliku pripremanja jela u posudi na šporetu. Sastojci su nerijetko isti, ali je „metoda” njihovog kombinovanja ono što im daje prepoznatljiv ukus kojem se uvijek ponovno vraćamo. Na simboličkom nivou, može se napomenuti i to da su sve Planom obuhvaćene teme međusobno povezane, što na kraju odražava međupovezanost prirodnih i kulturnih fenomena u ekosistemima poput prašume Perućica.

 

Testiranje predloženih edukativnih programa

 

Finalni edukativni program biće izrađen na osnovu zaključaka testne faze njegovog Nacrta. Testiranje će se provesti kroz savjetovanje sa stručnjacima iz pojedinih tematskih područja, te dosadašnjim i potencijalnim edukatorima. Tokom faze testiranja, nastaviće se i konsultacija stručne literature, te terenski rad.

 

S obzirom na zaključke testne faze, moguća je promjena broja tematskih jedinca i pojedinačnih tema. O svim mogućim promjenama u odnosu na Nacrt Edukativnog plana pravovremeno ćemo se savjetovati sa JU NPS.

 

 

 

 

 

Pregled tematske razrade Edukativnog plana programa:

 

Tematske cjeline

Tematske jedinice

Katalog tema/ Resursna osnova:

 

 

 

 

 

 

1.       STANIŠTA

 

Planine

Maglić

Volujak

Sniježnica

 

 

Šume

Šume subalpske bukve čiste, šume subalpske bukve sa planinskim javorom, šume crnog bora, šume subalpske smrče, šume klekovina krivulja

Travnjaci, pašnjaci

Planinska travnjačka vegetacija

Rijeke, rječice i potoci

rijeka Sutjeska

rječica Perućica

Suški potok

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tematske cjeline

Tematske jedinice

Katalog tema /

Resursna osnova:

 

 

 

 

 

 

 

 

2.       FLORA

Stabla

obična bukva, obični bor, crni bor,  bijeli bor, javor planinski, javor gluhač, crni grab, crni jasen, vrba puzava, tisa, smrča

 

 

 

 

Biljke

bresina čubrica, crnjuša, čekinjuša bosanska, fresnica

malijev likovac, jerimičak crveni, kaćun bosanski, kositerka, balkanski kotrljan, kozlinac, krčagova ilirska, zojsova ljubičica, mirisna žljezdača, zvonačac Sutjeske, pančićeva salatika, zvonce širokolisno, paprati, perunika bosanska, dinarski rožac

Briofite

buxxbaumia viridis,

schistidium rivulare

 

 

Gljive

psilopezia nummularia

vibrissea filisporia f. boudier

octospora hygrohypnophilla

patinella hyalophaea

rimbachia bryophila

marcelleina persoonii

 

 

 

 

 

 

 

Tematske cjeline

Tematske jedinice

Katalog tema/ Resursna osnova:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3.       FAUNA

 

 

 

Insekti

Vilini konjici: veliki potočar, modra vila, jantarni kralj

Tvrdokrilci: alpska strižibuba, bukova strižibuba,  jelenak

Leptiri: močvarni šarenjak, mali majski šarenjak, veliki pjegavi plavac, mali apolon, golupka

Vodozemci

obična krastača, zelena krastača, žutotrbi mukač, gatalinka, zelena žaba, šumska žaba, grčka žaba i travnjač

Gmazovi

sljepić, zidni gušter, zelembać, livadski gušter, mosorski gušter, bjelouška, ribarica, eskulapov smuk, smukulja,  poskok.

Ptice

vodenkos, potčona plisla, polojka

 

 

 

Sisavci

Slijepi miševi: mali potkovičar, širokouhi ljiljak, dugokrili ljiljak

Glodari: dinarski voluhar, lasica, hermelin

Bubojedi: vodena rovčica, slijepa krtica

Velike zvijeri: smeđi medvjed, sivi vuk, evroazijski ris

 

 

 

 

 

 

EP 1: Mali istraživači prašume Perućica  

 

Ciljna grupa:              Djeca predškolskog uzrasta (4 i 5 godina, grupa do 30 djece)

 

Edukatori:                  Zaposlenici JU NPS, vodiči i edukatori

 

Opšti obrazovni cilj:   Cilj 1 Osvijestiti važnost očuvanja prirodnog dobra, radi aktiviranja i održivog razvoja lokalne zajednice

 

Odabrane teme:         Iz tematske cjeline 1 (Stanište): šuma;  tematska cjelina 2 (Flora): drveće i biljke, tematska cjelina 3 (Fauna): medvjed

                                   

Metode rada:                         Dječija igra, posmatranje i demonstriranje, metoda govora, praktičan rad i vježbanje, metoda stimulisanje i

hrabrenja na aktivnost

 

Oblici rada:                 Frontalni, individualni, grupni, rad u paru

 

Aktivnost:                   Šetnja edukativnom stazom Perućice i interaktivna radionica u Virtualnom centru Perućica, VR dio i multifunkcinalna sala

 

Trajanje:                     150 minuta (60 minuta šetnja i 90 minuta radionica)

 

Resursi:                       Prostorija i stolice; edukativni i prezentacijski materijal za Perućicu u Virtuelnom centru; posteri sa odštapanim borom i bukvom, dijelovima drveća, voštane boje, hamer papir, selotejp, odštampane kartice sa fotografijama biljaka i nazivima biljkama sa naznakom da li su zaštićene vrste ili ne, 30 komada grančica ili drvenih štapića, veća kartica sa odštampanim medvjedom (svako dijete treba imati po jednu karticu medvjeda koja na vrhu kartice ima jednu rupicu a na dnu kartice ima dvije rupice), male kartice sa fotografijama biljaka i životinja koje medvjedi jedu (kartice imaju izbušenu jednu rupicu pri vrhu kartice i jednu rupicu na dnu kartice, za svako dijete je potrebno da ima po 4 biljke i 4 životinje koje medvjed jede), kartice bukve (svako dijete po jednu karticu), konac ili vuna, makaze, stickeri u boji (25 listića u 5 boja), evaluacijski listići.

 

 

 

Očekivani ishodi učenja:

Polaznici spretno hodaju po različitim površinama, spoznaju da postoji  prašume  Perućica i zašto je zaštićena teritorija; saznanja o zajedničkim staništima određenih biljaka i životinja i njihovoj povezanosti u „ekološke lance“,znaju imenovati, opisati i razlikovati dvije vrste drveća; takođe znaju opisati i razlikovati po veličini i boji neke od zaštićenih i neke nezaštićene vrste biljaka koje rastu u Perućici, znaju opisati životne navike medvjeda, njegovu ulogu u ekosistemu Perućice; razumiju i znaju kako očuvati prirodu.

 

Plan programa:

 

I DIO – EDUKATIVNA ŠETNJA – Edukativna staza Perućice – 60 minuta

 

Edukator dočekuje djecu prije šetnje i ukratko prezentuje JU NPS sa posebnim akcentom na Perućicu. Upoznaje djecu sa svrhom radionice, upoznavanje zaštićenog područja prašume Perućica, objašnjava šta je prašuma, pita djecu da li znaju koju živa bića postoje (čovjek, biljke i životinje). Objašnjava ulogu čovjeka u ekosistemu Perućice, briga o biljkama i životinjama, ukratko opisuje ulogu zaposlenika JU NPS u očuvanju Perućice.  Prije polaska u šetnju edukator će zamoliti djecu da pažljivo slušaju vodiča i njegovo prezentovanje Perućice, te da obrate pažnju na zvukove koje će čuti u šetnji da se zaustave kod svake vrste drveća, biljaka i životinja koje će im vodič prezentovati.

 

Vodič najavljuje odlazak na šetnju edukativnom stazom i upoznaje djecu sa pravilima ponašanja za vrijeme šetnje Perućicom. Vodič u obilasku posebnu pažnju djeci treba usmjeriti na šume kao staništa najvećeg broja životinja i biljaka, vrste drveća, bor i bukva, opisati izgled, navesti djecu da pomirišu lišće, češer, zemlju, pažnju usmjeriti na biljke koje rastu u blizini bora i bukve, da djeca posmatraju biljke, izgled, boje i da ih pomirišu. U šetnji potrebno prezentovati i životinju medvjeda gdje živi, šta jede, gdje spava, koliko spava, zašto je bukva važna za medvjeda, poseban akcenat staviti da su medvjedi svejedi i šta sve jedu u Perućici, kako se ponaša, koliko živi.

 

 

 

 

 

 

 

II DIO – RADIONICA – Virtuani centar Perućica i multifunkiconalna sala

 

A DIO

Uvodni dio: Prašuma Perućica, šta smo naučili (10 minuta)

Grupa se smješta u multifunkcionalnu salu i edukator prepričava ukratko šta smo sve vidjeli u šetnji, navodeći djecu završavaju njegove rečenice ili daju odgovore na pitanja koja će edukator postaviti.

 

Pitanja: Gdje smo šetali? Zašto je prašuma u kojoj smo bili zaštićena? Šta ste sve vidjeli u šetnju? Šta ste sve čuli kad smo šetali? Koje

vrste drveća ste zapamtili da se nalaze u šumi? Kako izgleda bor, koliko je visok, koje sve boje ima na sebi, da li ima lišće, kako izgleda češer? Kako izgleda bukva, da li ima lišće, kako izgleda lišće?

 

Nakon kratkog razgovora podijelit ćemo grupu u 5 manjih grupa i podijelite im hamer papir i voštane boje.

 

Pripremni dio: Drveće Perućice (20 minuta)

Nakon podijele djece u grupe odredite tri grupe i zamolite ih da nacrtaju voštanim bojama bor, a druge tri grupe da nacrtaju bukvu. Svaka grupa ima zadatak da nacrta cijelo drvo, posebno pored drveta list i ako ima plod da nacrta i plod ili cvijet. Kad djeca završe crteže, zajedno svaki crtež zalijepite na zid i ukažite djeci da sada na zidu imamo naš mali dio prašume.

 

Glavni dio: Biljke Perućice (30 minuta)

Zamolite djecu da sjednu u krug i na sredinu kruga postavite odštampane kartice sa 5 vrsta biljaka koje rastu u Perućici u blizini bora i bukve. Zamolite svakog predstavnika jedne grupe da iz sredine kruga uzme jednu karticu i nalijepi pored drveća. Kad djeca lijepe kartice vi ukratko ispričajte karakteristike svake biljke i objasnite djeci da li se radi o zaštićenoj vrsti ili ne. Kad svaki predstavnik grupe zalijepi po karticu, još jednom grupi ispričajte šta sve imamo na zidu, odnosno u našoj prašumi u kojoj smo bili.

 

 

 

 

 

 

 

B DIO

Pripremni dio: Tko je velik i smeđ i živi u Perućici? (10 minuta)

Podsjetite grupu da smo u šetnji pričali i o jednoj posebnoj životinji koja sve jede. Pitajte da li se netko sjeća o kojoj je životinji riječ. Postavite pitanja djeci da li se sjećaju koje je boje medvjed, gdje živi, koliko spava, zašto mu je bukva kao drvo važna, šta jede, koje su to slastice koje medvjed voli… Objasnite djeci da u ovom dijelu želimo naučiti nove stvari o medvjedu koje do sad nisu znali.

 

Glavni dio: Izrada mobila (20 minuta)

Prostoriju pripremite da djeca mogu sjesti za sto, podijelite im makaze i konac ili vunu i svakom dijetet podijelite kartice koje ste unaprijed pripremili, karticu medvjeda, karticu bukve, kartice 4 biljaka i kartice sa 4 životinje. Objasnite djeci da ćete praviti mobil. Prvo da uzmu kartice medvjeda i da će na dnu kartice vidjeti dvije rupice, da provuku kroz obje rupice po komad konca ili vune. Na jednoj rupici ćemo redati i vezati biljke koje medvjed jede, a na drugoj životinje. Kad završe i uvežu 4 kartice jedne ispod druge, zamolite djecu na provedu konac ili vunu i na vrhu kartice medvjeda te im dajte grančice ili štapić koje će zavezati na vrh mobila. Kad je mobil gotov pitajte nekoliko djece da li se sjećaju imena biljaka i životinja koje medvjedi jedu. Mobile djeca nose kućama.

 

Završni dio: Zaštićena biljka! (10 minuta)

U završnom dijelu, djeci još jednom skrenite pažnju na zaštićene biljke o kojima smo danas pričali, opišite svaku biljku. Zatim svi zajedno otiđite do prezentacijskog dijela u VC-u i podijelite djecu u 5 grupa. Postavite pitanja o zaštićenim biljkama koje ste odabrali u A dijelu radionice, koje se nalaze na zidu u našoj Perućici.  Podijelite djeci, svakoj grupi po 5 listića iste boje i zamolite da u grupi prošeću prezentacijskim dijelom i da kod fotografije koju prepoznaju zalijepe sticker uz zaštićenu biljku o kojoj smo danas učili. Nakon 10 minuta zamolite djecu da se vrate na početna mjesta, pregledajte koja grupa ima najviše tačnih odgovora, označenih zaštićenih biljaka i proglasite pobjednike dana.

 

Poveznica sa Programom predškolskog vaspitanja i obrazovanja

Program je u skladu sa Ciljevima programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja za djecu od 4 do 6 godina, kao i programskim ciljevima i zadacima tima.

  • Fizički razvoj: bogaćenje motoričkog iskustva vezanog sa svim ostalim iskustvima;
  • Socijalno-emocionalni razvoj i razvoj ličnosti: upoznavanje društvenog života okoline, prilagođeno dostupnom nivou razvoja i razvojnim mogućnostima djeteta, uspostavljanje socijalne interakcije s okruženjem i brži razvoj samokontrole; socijalnih

 

 

     kompetencija i odgovornosti, osamostaljivanje u osnovnim socijalnim funkcijama; razmjene mišljenja, prepoznavanja osjećanja, motiva i namjera;

  • Intelektualni razvoj: Razvoj i kultivisanje saznajnih interesovanja i otvorenosti za nova saznanja, doživljaje i iskustva, usavršavanje sposobnosti posmatranja i razumijevanja pojava, procesa, predmeta – njihovo opisivanje i procjenjivanje primjenom postupaka ispitivanja, upoređivanja, klasifikovanja, uređivanja po zadatim pravilima ili kriterijima logičkog mišljenja i suđenja; razvoj radoznalosti i pronalazačko-otkrivalačkih afiniteta, za upoznavanje okoline, motiva za pronalaženje i ekspreimentisanje, za krititku, preradu i tumačenej saznanja o svijetu i pojavama u svom neposrednom okruženju; razvoj sposobnosti samostalnog korišćenja izvora saznanja, iskustava drugih u saznanju i korišćenju stečenih saznanja u procesu učenja;
  • Razvoj govora, komunikacije i stvaralaštva: Osbosobljavanje djece za služenje govorom kao organizovanim simboličkim sistemom (verbalnim neverbalim) sporazumiijevanja; razvoj sposobnosti slušanja i razumijevanja govornih i drugih poruka, spremnost za fleksibilniju preradu goovornih signala i mišljenje i kreativne govorne tvorevine (izražavanje misli i osjećaja na kreativan način); smisao za grupnu solidarnost i saradnju kao komunikacijsku vrlinu i kompetenciju, osposobljenost za učestvovanje u akcijama grupe; razvijanje sposobnosti i motiva za  doživljavanje, razumijevanje i korišćenje umjetničkih medija;

 

Program je takođe usklađen sa definisanim ishodima učenja Programa:

  • Ishodi raznovrsnih oblika kretanja: spretno hoda po različitim površinama;
  • Ishodi perceptivno-motoričke aktivnosti: gledanje – razlikuje i raspoznaje osnovne boje, razlikuje boje u prirodi; razlikuje svijetlo i tamno; debelo i tanko, kratko-dugo, usko-široko; povezuje dijelove u cjelinu;
  • Ishodi društvenih aktivnosti: socijalizacija – sposobnost za interakciju drugima koja je društveno prihvatljiva; sposobnost za uljudno, kulturno komuniciranje, verbalno i neverbalno i ponašanje; društveno ponašanje i moralni razvoj – djelovanje u timu uz preuzimanje sopstvene odgovornosti, poštovanje pravila ponašanja i pravila igre; sticanje pozitivne slike o sebi – povjerenje i pouzdanje u sebe, sopstvene snage, i u druge iz bliskog okruženja;
  • Ishodi afektivnih aktivnosti: kultivisanje emocija – podsticanje dječje samostalnost – dijete je nezavisno kada bira i bavi se nekom aktivnošću, planira interakciju sa drugim osobama;

 

 

 

 

  • Ishodi ekoloških aktivnosti: sa znanja o zajedničkim staništima određenih biljaka i životinja i njihovoj povezanosti u „ekološke lance“, saznanja o ulogama koje pojedine biljke i životinje imaju u čovjekovu životu i staranju čovjeka o njima kojim doprinosi

njihovom opstanku i razvoju, saznanja o načinima na koje čovjek utiče na životnu sredinu i njihovim posljedicama,

razumijevanje opasnosti od uništavanja prirode; razvoj osjećanja odgovornosti i posljedicama preuzimanja odgovornosti,

motivacija da se priroda čuva i unapređuje;

  • Ishodi otkrivalačko-pronalazačko-saznajnih aktivnosti: čovjek kao pripadnik živog svijeta – saznanja o čovjeku kao prirodnom biću, poređenje sa životinjama i biljkama u pogledu bioloških funkcija; živi svijet (Svijet životinja i Biljni svijet) – razlikovanje živog od neživog u neposrednoj okolini, poznavanje osnovnih svojstava živih bića, životinja i biljaka (procesa ishrane i uzimanja vode);
  • Ishodi logičko-matematičke aktivnosti: logičko-matematičko saznavanje – Diјete uočava karakteristične oblike predmeta i poјava i može da operiše njima, grupiše predmete po veličini, boјi, obliku, položaјu i sl., naјpriјe prema јednom kriteriјumu (svoјstvu), a potom uzimaјući više kriteriјuma (svoјstava), uočava međusobnu povezanost između različitih predmeta i poјava, pridružuјu predmete drugim predmetima na osnovu nekih karakteristika, uspostavlja korespondenciјu јedan prema јedan uz razne vidove pridruživanja (elementi јednog skupa sa elementima drugog skupa, optička korespondenciјa, razmјena јedan za јedan itd.), raspoređuјe predmete prema određenim pravilima (u niz, u seriјu po veličini ili nekom drugom svoјstvu; naizmјenično јedna vrsta pa druga, i itd.), uočava skupove, formira skupove na osnovu poјedinih elemenata i različitim kriteriјuma, uočava podskupove, poredi broјnosti skupova pridruživanje, spontano označava broјnost skupova, broјi članove i uvodi nove članove u skupove, formira јednakobroјne skupove;
  • Ishodi aktivnosti govora, komunikaciјe i pismenosti: glasovna kultura i bogaćenje rјečnika – priča po sјećanju na osnovu svog iskustva, imenuјe stvari riјečima, umiјe gestovima, odnosno, neverbalno, da se izražava; komunikaciјske sposobnosti – sluša, prati i razumiјe govor drugih uz uvažavanje sagovornika, odgovara na pitanja, postavlja pitanja, iznosi argumente i brani sopstveno stanovište pred grupom, kulturno se ophodi: pristoјno, predusretljivo i ljubazno, aktivno učestvuјe u razgovorima na razne teme; počeci pismenosti – sluša, razumiјe, proživljava i pamti ono što јoј – mu se čita i priča, opisuјe osnovni siže, događaјe i glavne јunake u priči, prepričava kraće, a zatim duže priče relativno samostalno, priča na osnovu pamćenja, sјećanja na poјedine događaјe i na osnovu slika, sastavlja kraće priče, uočava sadržaј slike, riјečima i rečenicama ga povezuјe u priču;

 

 

 

 

  • Ishodi dјečјeg stvaralaštva: govornog, dramskog, plesnog, muzičkog, likovnog, modelarskog: crtanje, slikanje i modelovanje – umiјe da prikaže figure ljudi, životinja, biljaka i drugih obјekata sa više detalja i karakteristika.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

EP 2: Dijete u svijetu prirode, mirisa i zvukova

 

Ciljna grupa:               Djeca nižih razreda osnovnih škola  (1-3 razred po grupi maksimalno 30 učesnika)

 

Edukatori:                  Zaposlenici JU NPS, vodiči i edukatori

 

Opšti obrazovni cilj:   Cilj 1 Osvijestiti važnost očuvanja prirodnog dobra, radi aktiviranja i održivog razvoja lokalne zajednice

 

Odabrane teme:         Tematska cjelina 1 (Stanište): šuma;  tematska cjelina 2 (Flora): javor, jela i samoniklo bilje i tematska cjelina 3 (Fauna): sisari, insekti i ptice

 

Metode rada:             Verbalno-tekstualne nastavne metode, demonstrativno-ilustrativne, laboratorijske metode, metode rješavanja problema, kooperativne metode učenja (saradničko učenje), interaktivne metode, ambijentalno učenje

 

Oblici rada:                 Frontalni, individualni, grupni, rad u paru

 

Aktivnost:                  Šetnja edukativnom stazom Perućice i interaktivna radionica u Virtualnom centru Perućica, VR dio i

multifunkcionalna sala

 

Trajanje:                     240 minuta (60 minuta šetnje i 180 minuta radionica)

 

Resursi:                       Prostorija i stolice; edukativni i prezentacijski materijal za Perućicu u Virtuelnom centru; posteri sa odštapanim javorom i jelom, dijelovima drveća (krošnja, deblo i korijen), voštane boje, hamer papir, selotejp, odštampane kartice sa fotografijama biljaka i nazivima biljkama sa naznakom da li su zaštićene vrste ili ne, odštampane kartice sa životinjama po vrstama (sisari, insekti i ptice koji žive u Perućici sa naznakom da li su zaštićena ili nezaštićena vrsta), evaluacijski listići.

 

 

 

 

 

Očekivani ishodi učenja:

Polaznici znaju imenovati neke od biljaka u Perućici; imenuju grupe biljaka; objasniti razliku između zeljastih i drvenastih biljaka; objasniti razliku između samoniklih i gajenih biljaka; opisati značaj biljaka za život čovjeka; navesti glavne dijelove biljke; objasniti osnovne funkcije dijelova biljke; objasni po čemu se razlikuju životinje okoline (izgled, način ishrane, stanište, način razmnožavanja, način kretanja, briga o sebi); razlikuje grupe životinja (sisari, insekti, ptice, gmizavci, vodozemci); razumiju važnost zaštićenog područja, te kako ona može doprinijeti razvoju lokalne zajednice.

 

Plan programa:

 

I DIO – EDUKATIVNA ŠETNJA – Edukativna staza Perućice – 60 minuta

 

Edukator dočekuje djecu prije šetnje i ukratko prezentuje JU NPS sa posebnim akcentom na Perućicu. Upoznaje djecu sa svrhom radionice, upoznavanje zaštićenog područja prašume Perućica, objašnjava šta je prašuma, pita djecu da li znaju koje vrste biljaka i životinja postoje. Prije polaska u šetnju edukator će zamoliti djecu da pažljivo slušaju vodiča i njegovo prezentovanje živih bića Perućice, te da obrate pažnju na vrste drveća, samoniklih biljaka, zeljaste i drvenaste biljke koje će vidjeti u šetnji, i da obrate pažnju na sisare, insekte i ptice koji žive u Perućici, sve zaštićene vrste biljaka i životinja za koje će prvi puta čuti i koje će možda prvi puta vidjeti.

 

Vodič najavljuje odlazak na šetnju edukativnom stazom i upoznaje djecu sa pravilima ponašanja za vrijeme šetnje Perućicom. Vodič u obilasku posebnu pažnju djece treba usmjeriti na šume kao staništa najvećeg broja životinja i biljaka, vrste drveća, javor i jela, opisati izgled, navesti djecu da pomirišu lišće,  da zapamte izgled lista, dodirnu koru drveta, pažnju usmjeriti na biljke koje rastu u blizini javora i jele. Naglasiti da je javor zaštićena vrsta. Odabrati iz edukativnog plana 10 vrsta samoniklog bilja, dio zaštićen, endemi a  dio da budu nezaštićene biljke i prezentovati djeci 10 vrsta u šetnju. Navesti polaznike da posmatraju biljke koje vodič prezentuje, izgled, boje, da ih dotaknu i da ih pomirišu. Odabrati iz edukativnog plana i pripremiti 10 kartica i za životinje, 5 zaštićenih, endemskih i 5 nezaštićenih vrsta životinja koje žive u Perućici. Također ih predstaviti u šetnji i fotografiju pokazati na kartici. Životinje da budu iz reda ptica, sisara i insekata, gdje žive, šta jedu, zašto su važne u ekosistemu.

 

 

 

 

II DIO – RADIONICA – Virtuani centar Perućica i multifunkcionalna sala

 

A DIO

Uvodni dio: Prašuma Perućica, šta smo naučili…(10 minuta)

Grupa se smješta u multifunkcionalnu salu i edukator prepričava ukratko šta smo sve vidjeli u šetnji, navodeći djecu završavaju njegove rečenice ili daju odgovore na pitanja koja će edukator postaviti.

 

Pitanja: Gdje smo šetali? Zašto je prašuma u kojoj smo bili zaštićena? Šta ste sve vidjeli u šetnju? Šta ste sve čuli kad smo šetali? Koje

vrste drveća ste zapamtili da se nalaze u šumi, koje biljke ste zapamtili, koje životinje?

 

Nakon kratkog razgovora podijelit ćemo grupu u 5 manjih grupa i podijelite im hamer papir i voštane boje.

 

Pripremni dio: Javor i jela u Perućici (20 minuta)

Polaznici su smješteni za stolove i svaka grupa ima svoj hamer papir, podijelite hamer papir na dva dijela. Zadajte zadatak da na jednom dijelu djeca nacrtaju javor, a na drugom dijelu jelu. Prije početka crtanja popričajte sa djecom od čega se drveće sastoji, čemu služi korijen, čemu listovi, koje su razlike između debla javora i jele, koja je razlika između dvije vrste drveća i zašto je svako specifično za Perućicu. Zamolite djecu da nacrtaju obje vrste stabala.

 

Glavni dio: Vrste drveća u Perućici (35 minuta)

Po završetku radova, zamolite po predstavnika iz svake grupe da zajedno sa vama zalijepi rad na zid i da prezentuje šta je zapamtio o vrsti drveta iz šetnje, a šta je zapamtio iz priče prije početak crtanja.

 

Kad svaki predstavnik izađe i prezentuje rad svoje grupe, dodatno spomenite i druge vrste drveća koje se nalaze u Perućici, jedno zaštićeno  i jedno nezaštićeno drvo.  Na kraju uvodnog dijela polaznici će uz dvije vrste drveća znati imenovati i nove vrste drveća (obična bukva, obični bor, crni bor,  bijeli bor, javor planinski, javor gluhač, crni grab, crni jasen, vrba puzava, tisa, smrča )

 

Završni dio: Rezime prvog dijela (5 minuta) 

Vratite se na zadatak postavljen na početku lekcije i objasnite da će u sljedećoj lekciji učiti o životinjama i biljkama koje žive u Perućici.

 

 

B DIO

Pripremni dio: Vrste samoniklih biljaka i životinja koje žive u Perućici? (20 minuta)

 

Podsjetite grupu na početni zadatak i edukativnu šetnju, pričajte i pitajte o biljkama i životinjama kojih se sjećaju iz šetnje i priče vodiča. Pitajte da li znaju razliku između samoniklih i gajenih biljaka, koja je razlika, da li znaju koje vrste samoniklih biljaka ima u Perućici, gdje su ih vidjeli, kako izgledaju i kako mirišu. Zatim pitajte grupu da li znaju koje sve vrste životinja postoje, podsjetite ih na vrste (sisari, insekti, ptice, gmizavci, vodozemci), da li znaju gdje žive i šta jedu?

 

Glavni dio: Istražujemo samonikle zaštićene biljke i zaštićene  (40 minuta)

Podijelite djecu u grupe po dva ili tri člana grupe, svakoj grupi zadajte zadatak da u prezentacijskom dijelu dodatno istraže zadane teme koje će prezentovati drugarima. Podijelite kartice koje ste koristili u šetnju, odabrane kartice 10 vrsta samoniklog bilja, zeljastih i drvenastih biljaka,  dio zaštićen, endemi, a dio nezaštićenih vrsta i isto tako 10 odabranih životinja, zaštićenih i nezaštićenih. Zamolite djecu da pregledaju interpretativno prezentacijski materijal u Centru, da svako za svoju vrsta biljaka zapamti kako izgleda, boje, oblik, gdje živi, da li je jestiva ili nije, da li je zaštićena vrsta ili nije. Takođe i grupama sa životinjama zadajte isti zadatak, kako izgledaju, boje, šta jedu, gdje žive, da li njih netko jede, da li su zaštićene vrste ili nisu.

 

Polaznicima dajte 20 minuta vremena za obilazak i  zamolite ih da se vrate u salu. Svaka grupa će dobiti hamer papir i voštane boje da nacrta svoj plakat, prezentuje svoju biljku ili životinju grupi.

 

Završni dio: Zaštićena i nezaštićena vrsta (50 minuta)

Zamolite sve polaznike da sjednu u krug sa vama. Objasnite da ćete čitati sa kartica koje ste i ranije koristili jedan dio teksta. Objasnite da je cilj da sa što manje informacija djeca samostalno zaključe o kojoj životinji ili biljki je riječ.

 

Pripremite kartice 10 biljaka i 10 životinja. Pročitajte dio informacija sa kartica, krenite od veličine i boje, pa vrsti ishrane, navodite djecu da samostalno zaključe o kojoj se životinji ili biljki radi. Ako se djeca ne mogu sjetiti imena, zamolite ih da otiđu do plakata koji predstavlja karticu koju vi čitate.

 

 

 

 

Ako polaznici brzo odgonetnu o kojoj vrsti je riječ, kad stanu pored plakata koji predstavlja tačan odgovor, zamolite da taj tim prezentuje ukratko ponovo sve šta je naučio o toj vrsti i da naglasi da li je biljka ili životinja zaštićena.

 

Cilj je pogoditi što prije sve vrste sa kartica i tim koji će imati najviše pogodaka je pobjednik. Igra je završena kad sve kartice pročitamo. Na kraju radionice zamolite polaznike, da popune završni evaluacijski obrazac koji sadrži edukativnu evaluaciju i tehničku, ocijene o stepenu zanimljivosti radionice, da ocijene voditelja radionice i način rada.

 

Poveznica sa Nastavnim planom i programom za osnovno obrazovanje i vaspitanje:

 

I RAZRED

Usklađenost sa opštim i posebnim ciljevima predmetnih područja: moja okolina; govor, izražavanje i stvaranje i fizičko vaspitanje, ritmika i muzika.

Usklađenost sa ishodima učenja:

  • Sadržaji iz ekologije – Učenik može da opiše čistu okolinu; uoči čime i kako se zagađuje okolina (zemljište, voda, vazduh); poznaje načine na koje se može očistiti zagađena okolina; ličnim primjerom pokaže kako se čuva okolina; zna gdje se odlažu otpaci; odlaže otpatke na za to predviđena mjesta;
  • Sadržaji za podršku intelektualnog razvoja – Živa i neživa priroda – Učenik imenuje biljke (trava, cvijet, drvo); uoči promjene na biljkama kroz različita godišnja doba; zna zašto su biljke korisne za čovjeka; razlikuje, prepoznaje, identifikuje domaće od divljih životinja; prepoznaje, imenuje karakteristike i koristi domaćih, divljih životinja, insekata i ptica; uočava način života kroz različita godišnja doba domaćih i divljih životinja; uočava karakteristične oblike ponašanja bića (trči, pliva, leti, skriva se, napada, brani, lovi i sl.); identifikuje životne sredine pogodne za opstanak bića (npr., ribu „voda”, zec „šuma”);
  • Matematički sadržaji – Predmeti i bića u prostoru i odnosi među njima: imenuje i razlikuje predmete i bića; Skup kao objekat dječjeg posmatranja – Učenik može da na osnovu posmatranja imenuje skupove npr. bića, predmeta…); iz različitog didaktičkog materijala i na osnovu zajedničkog svojstva formira skupove predmeta (iste boje, oblika, veličine…);
  • Sadržaji i jezičke kulture – oponaša prirodne i druge zvukove u neposrednom okruženju; koristi se neverbalnom komunikacijom uz pomoć gestova, mimike i pantomime; priča o predmetima i pojavama konstruišući riječi i rečenice, po mogućnosti ih povezujući u govorne cjeline;

 

 

  • Sadržaji iz likovne kulture – koristi prirodne materijale za oblikovanje; oblikuje materijal (u boji i bez boje, pijesak, glina, plastelin, glinamol) i stvara nove kompozicije; stvara kompozicije oblikovanjem prirodnih materijala (plodovi, lišće, tijesto, riža…);
  • Sadržaji kretanje i igre u prirodi – ovlada osnovnom tehnikom hodanja i trčanja uz pravilno držanje tijela;

 

II RAZRED

Usklađenost sa opštim i posebnim ciljevima predmetnih područja: srpski jezik, likovna kultura i priroda i društvo

Usklađenost sa ishodima učenja:

  • Tema jezička kultura – pravilno se obraća sagovorniku, učestvuje u razgovoru i sluša sagovornika; učestvuje u diskusiji, raspravi;
  • Tema oblici i njihovi kvaliteti – Učenik može da razlikuje oblike i njihove kvalitete; likovno izrazi uočene oblike i razlike; napravi kreaciju koristeći različite oblike; razlikuje prirodne i vještačke oblike;
  • Tema određeni predmet kao podsticaj za rad – Učenik može da na osnovu karakteristika nekog predmeta kreativno se izrazi; zna kako se kreativno izraziti na osnovu karakteristika nekog pojma, motiva;
  • Tema biljke i životinje moje okoline – Učenik može da prepoznaje i imenuje biljke šume, parka, livade, povrtnjaka, voćnjaka i njive; razlikuje grupe biljaka (drvenaste i zeljaste biljke); objasni značaj biljaka za čovjeka; objasni izgled, način života, ishrane i opasnosti od divljih životinja; razumije odgovornost u brizi za domaće i divlje životinje;
  • Tema prirodne teme – Učenik može da uvidi postupke lošeg odnosa prema lokalnim resursima prirode i oblike zagađivanja zemlje, vode, vazduha; daje konkretne prijedloge za podizanje ekološke svijesti u neposrednoj okolini;

 

III RAZRED

Usklađenost sa opštim i posebnim ciljevima predmetnih područja: srpski jezik, likovna kultura i priroda i društvo

Usklađenost sa ishodima učenja:

  • Tema jezička kultura – Učenik može da prepoznaje i primjenjuje osnovne oblike izražavanja; priča na zadatu temu i prepriča kraći narativni tekst slobodno ili prema datom planu; opisuje predmete i bića;
  • Tema Određeni predmet kao podsticaj za rad – Učenik može da na osnovu karakteristika nekog predmeta kreativno se izrazi; na osnovu riječi, zabilješke ili muzičke vinjete likovno i kreativno se izrazi;

 

 

 

 

 

  • Tema Individualno korišćenje različitih materijala za rad – Učenik treba da prepozna različite materijale i tehnike za eksperimentalni rad; primijeni različite eksperimentalne metode; napravi likovni rad metodom otkrivanja kroz praksu i da pokaže izradu mogućih motiva;
  • Tema biljke i životinje moje okoline – Učenik može da navede biljke okoline; imenuje grupe biljaka (samonikle i gajene); objasni razliku između zeljastih i drvenastih biljaka; objasni razliku između samoniklih i gajenih biljaka; opiše značaj biljaka za život čovjeka; opiše poslove vezane za gajenje biljaka (pripremanje zemljišta, đubrenje); zalijevanje, obrezivanje, (zaštita od štetočina); navede glavne dijelove biljke; objasni osnovne funkcije dijelova biljke; objasni po čemu se razlikuju životinje okoline (izgled, način ishrane, stanište, način razmnožavanja, način kretanja, briga o sebi); razlikuje grupe životinja (sisari, insekti, ptice, gmizavci, vodozemci).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

EP 3: Staništa i živa bića Perućice

 

Ciljna grupa:               Djeca nižih razreda osnovnih škola  (4-5 razred po grupi maksimalno 30 učesnika)

 

Edukatori:                  Zaposlenici JU NPS, vodiči i edukatori

 

Opšti obrazovni cilj:   Cilj 1 Osvijestiti važnost očuvanja prirodnog dobra, radi aktiviranja i održivog razvoja lokalne zajednice

 

Odabrane teme:         Tematska cjelina 1 (Stanište): planine, šume, travnjaci, pašnjaci, rijeke, rječice i potoci; tematska cjelina 2 (Flora):  insekti, vodozemci, gmazovi, ptice, sisari i tematska cjelina 3 (Fauna): stabla, biljke i gljive

 

Metode rada:             Verbalno-tekstualne nastavne metode, demonstrativno-ilustrativne, laboratorijske metode, metode rješavanja problema, kooperativne metode učenja (saradničko učenje), interaktivne metode, ambijentalno učenje

 

Oblici rada:                 Frontalni, individualni, grupni, rad u paru

 

Aktivnost:                  Šetnja edukativnom stazom Perućice i interaktivna radionica u Virtualnom centru Perućica, VR dio i

multifunkcionalna sala

 

Trajanje:                     240 minuta (60 minuta šetnje i 180 minuta radionica)

 

Resursi:                       Prostorija i stolice; edukativni i prezentacijski materijal za Perućicu u Virtuelnom centru; hamer papir, selotejp, flomasteri, odštampane kartice sa fotografijama šuma, drveća, biljaka i životinja koje su vezane uz šumu, kartice sa fotografijama potoka i rječica, drveća, biljaka i životinja koje su vezane uz vodu, kompas, edukativni i prezentacijski materijal za Perućicu u Virtuelnom centru (staništa, flora i fauna), edukativni i prezentacijski materijal za Perućicu u Virtuelnom centru (insekti, vodozemci, gmazovi, ptice, sisari, stabla i biljke),  blokovi i hemijske olovke, evaluacijski listići.

 

 

 

 

Očekivani ishodi učenja:

Polaznik može da nabroji i pokaže glavne i sporedne strane svijeta pomoću Sunca, godova na drvetu, mahovine i kompasa; da objasni pojam staništa i životne zajednice – uslovi života; može da objasni šumu kao životnu zajednicu (uslove za život); razlikuje vrste šuma (listopadne, četinarske i mješovite); razlikuje vrste životinja u šumi (zvijeri i plemenitu divljač); objasni međusobne odnose i uticaje biljaka i životinja u šumi; objasni značaj i korišćenje šuma i njihovu zaštitu; objasni uslove za život u vodi i oko vode; prepozna biljke u vodi; objasni rijeke, bare, jezera i more kao životne zajednice; nabroji, razlikuje i objasni životinje koje žive u vodi i pored vode;  objasni međusobne odnose i uticaje biljaka i životinja u vodi i oko vode; objasni značaj, korišćenje i zaštitu vode kao životne zajednice; objasni uslove za život na livadi i pašnjaku; identifikuje livadske biljke (trava, djetelina, krmno bilje, ljekovite  biljke livade); nabroji životinjski svijet livade; objasni međusobne odnose i uticaje biljaka i životinja na livadi i pašnjaku; objasni značaj, korišćenje, njegu i

zaštitu livadskih biljaka.

 

Plan programa:

 

I DIO – EDUKATIVNA ŠETNJA – Edukativna staza Perućice – 60 minuta

Edukator dočekuje djecu prije šetnje i ukratko prezentuje JU NPS sa posebnim akcentom na Perućicu. Upoznaje djecu sa svrhom radionice, upoznavanje zaštićenog područja prašume Perućica, objašnjava šta je prašuma. Ukratko ispriča o topografiji Perućice, staništima, vrstama biljaka i životinja. Prije polaska u šetnju edukator će zamoliti djecu da pažljivo slušaju vodiča i njegovo prezentovanje staništa i živih bića Perućice, posebnu da slušaju koje sve vrste zaštićenih biljaka i životinja nastanjuju Perućicu.

 

Vodič najavljuje odlazak na šetnju edukativnom stazom i upoznaje djecu sa pravilima ponašanja za vrijeme šetnje Perućicom. Vodič u obilasku posebnu pažnju djece treba usmjeriti na orijentaciju, glavne strane svijeta i načine kako u prirodi se mogu prepoznati gdje je koja glavna i sporedna strana svijeta (pomoću Sunca, godova na drvetu, mahovine i kompasa), upoznati sa vrstama staništa koje postoje u Perućici planine, šume, travnjaci, pašnjaci, rijeke, rječice i potoci, objasni pojam staništa i životne zajednice, uslovi života; može da objasni šumu kao životnu zajednicu, vrste šuma koje postoje u Perućici. Kod svakog drveta poželjno je da djeca zastanu, prouče karakteristike drveta ili šume, prouče deblo i lišće, osjete mirise. Vodič će prezentovati i vrste životinja koje žive u šumi sa naglaskom na zvijer i plemenitu divljač, životinje i biljke koje žive oko vode, životinje i biljke vezane za livadu i pašnjake.

 

 

 

II DIO – RADIONICA – Virtuani centar Perućica i multifunkiconalna sala

 

A DIO:

Uvodni dio: Prašuma Perućica: Gdje se nalazi, zašto su prašume važne i ko sve živi u Perućici? (0-10 minuta)

 

Edukator priča ukratko koliko ima prašuma u BIH, gdje je Perućica smještena, kad i zašto je zaštićena koristeći informativni materijal iz Edukativnog plana.

 

Podijelite učesnike radionice u 4 grupe (7 do 8 članova) i zamolite ih da razgovaraju o onome šta su čuli od vas i šta znaju oni o prašumi i zašto su prašume važne za nas.

 

Zamolite da svaki učenik prezentuje šta je njegova grupa zapamtila i da dodaju, ako znaju, neke nove informacije koje nismo pomenuli u uvodu.

 

Pripremni dio: Istraživanje (40 minuta)

Podijelite svakoj grupi po jednu temu da ostale grupe ne znaju teme i zamolite učesnike radionice da ne govore drugim učesnicima svoje teme. Teme su staništa Perućice – planine, travnjaci, rječice, potoci i šume. Zamolite ih da istraže Virtuelni centar i interpretativne table, te da prikupe što više informacija na zadane teme. Unaprijed razmotriti i pripremiti dostupne materijale za učesnike, te učesnicima jasno navesti da nađu za svaku kategoriju informacije:

Grupa 1: Koje planine zahvata Perućica, kako se zovu i koje biljke i životinje žive na njima?

Grupa 2: Gdje se sve nalaze travnjaci, livade, pašnjaci u Perućici, koje biljke i životinje borave na njima?

Grupa 3: Koje vrste šuma se nalaze u Perućici, ko živi u šumi?

Grupa 4:  Koje se rječice i potoci nalaze u Perućici  i ko živi u njima ili pored njih?

 

 

 

 

 

 

 

Glavni dio: Staništa i živa bića (25 minuta)

Kad se učesnici vrate, podijelite im hamer papir i flomastere. Zamolite svaku grupu da nacrta na sredinu hamer papira zadanu temu, biljke i životinje koje se vežu uz to stanište. Učesnici ne smiju koristiti slova, odnosno ne smiju ništa pisati, samo se smije crtati. Kada su radovi gotovi, zalijepite crteže na vidljiva mjesta.

 

Zamolite sve timove da obiđu rad svake grupe, da između sebe komentarišu i da pokušaju za svaki crtež u blok zapisati koje bi to bilo stanište i koje vrste životinja i biljaka prepoznaju, da upišu tačne nazive životinja.

 

Završni dio: Prezentacija staništa (15 minuta)

Na kraju svaki tim prezentuje svoj rad, prezentuje stanište i govori nazive biljaka i životinja koje vežu uz njihovo stanište, a ostali provjeravaju da li su ili koliko su tačno informacija upisali u svoje blokove. Učesnici će imati priliku da samostalno bez instrukcija isprave nazive ili dopišu šta nisu znali.

 

B DIO

Uvodni dio: Kako i zašto klasifikujemo? (0-20 minuta)

 

Podsjetite grupu na početni zadatak i ono šta su obradili u prošloj lekciji: „Vaš zadatak je bio istražiti i sažeti informacije o staništima u Perućici, šta su staništa i koje životinje i biljke žive na njima“. Podijelite grupu u manje grupe. U prvom dijelu bile su 4 grupe, a sada ih podijelite u 8 grupa po 3-4 učesnika. Objasniti da je zadatak svake grupe u drugom dijelu radionice da istraži tematsku cjelinu i određene teme: insekti, vodozemci, gmazovi, ptice, sisari, stabla, biljke i gljive, te da ih vežu uz postojeća staništa.  

 

Podsjetite polaznike da su na nastavi učili i pitajte ih da li znaju kako se biljke hrane i dišu; koji su načini razmnožavanja biljaka; koja su najvažnija obilježja biljaka; da objasne ulogu pojedinih dijelova biljke u ishrani i disanju biljke; da objasne razmnožavanje biljaka iz cvijeta i sjemena; da opišu razmnožavanje biljaka pomoću korijena, stabljike i lista; da opišu promjenu drvenastih i zeljastih biljaka tokom zime; da opišu promjene kod biljaka u proljeće; da objasne promjene kod biljaka u ljeto i jesen; da objasne razliku između listopadnog i zimzelenog drveća; da navedu koji su najvažnijie potrebne uslove za razvoj biljke; po čemu se razlikuju jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje biljke.

 

 

 

Pripremni dio: Uvezivanje bijaka i životinja sa staništima (40 minuta)

Prije nego što učesnici krenu nazad u istraživanje, potrebno je sa njima usmeno proći edukativni materijal i zamoliti ih da svako u okviru svoje teme posebno obrati pažnju na zaštićene vrste. 

 

Podsjetite učesnike na izložene postere, zamolite nekoliko učesnika da prezentuju prema sjećanju šta sve poster obuhvata, pokušajte da birate učesnike iz drugih gurpa da prezentuju radove svojih kolega. Učesnici u novim grupama imaju 40 minuta da istražuju Virtuelni centar i dostupne materijale, te da zapisuju u svoje blokove.

 

Glavni dio: Biljke i životinje žive…. (40 – 50 minuta)

Nakon istraživanja, zamolite sad da svaka grupa prema svojoj tematskoj cjelini obiđe svaki poster, zaokruži zaštićene vrste na posteru koje su već nacrtane iz njihove tematske cjeline i da nacrtaju (ako nema na posteru) njihove vrste i zaokruže je, ako se radi o zaštićenoj vrsti.

 

Prvo zamolite jednu grupu da pređe sva  4 postera i upiše njihovu tematsku cjelinu, njihov zadatak, a vi na kraju upišite koliko je svaka grupa iz svoje tematske cjeline dodala novih vrsta. Pobjednik je ona grupa koja doda najviše vrsta iz svoje tematske cjeline.

 

Završni dio: Naučili smo…(10 minuta) 

Nakon grupnog takmičenja uradite brzi kviz provjere znanja. Zamolite svakog učesnika da na list papira napiše što više zaštićenih životinja koje žive u Perućici u zadanom roku od 5 minuta koje mjerite. Učesnik koji bude imao najviše zapisanih zaštićenih vrsta životinja je pobjednik dana.

 

Na kraju radionice zamolite učesnike da popune završni evaluacijski obrazac koji sadrži edukativnu i tehničku evaluaciju, ocjene o stepenu zanimljivosti radionice, ocjene voditelja radionice i način rada.

 

Poveznica sa Nastavnim planom i programom za osnovno obrazovanje i vaspitanje:

 

IV RAZRED

Usklađenost sa opštim i posebnim ciljevima predmetnih područja: srpski jezik, likovna kulutra i priroda i društvo

 

 

Usklađenost sa ishodima učenja:

  • Tema jezička kultura – Učenik može da priča jasno strukturišući uvodni, središnji i završni dio pričanja napiše kratak deskriptivni tekst i koristi elemente deskripcije u govoru;
  • Tema Korišćenje različitih materijala za komponovanje – Učenik može da koristi razne materijale za komponovanje; kroz igru komponuje različitim materijalima; kreativno doradi ili preoblikuje neki predmet;
  • Tema Kartografska pismenost – Učenik može da nabroji i pokaže glavne i sporedne strane svijeta pomoću Sunca, godova na drvetu, mahovine i kompasa i pomoću objekata iz okoline; objasni pojmove: planina, brdo, brežuljak, nizija, visoravan, kotlina, klisura, dolina, kanjon i nadmorska visina; upozna izgled i posebnosti reljefa zavičaja na modelu reljefa; orijentiše se na geografskoj karti BiH; pokaže planine, ravnice, rijeke i saobraćajnice zavičaja na geografskoj karti BiH; odredi glavne i sporedne strane svijeta na geografskoj karti;
  • Tema biljke – Učenik može da: objasni kako se biljke hrane i dišu; objasni način razmnožavanja biljaka; navede najvažnija obilježja biljaka; objasni ulogu pojedinih dijelova biljke u ishrani i disanju biljke; objasni razmnožavanje biljaka iz cvijeta i sjemena; opiše razmnožavanje biljaka pomoću korijena, stabljike i lista; opiše promjenu drvenastih i zeljastih biljaka tokom zime; opiše promjene kod biljaka u proljeće; objasni promjene kod biljaka u ljeto i jesen; objasni razliku između listopadnog i zimzelenog drveća; navede najvažnije potrebne uslove za razvoj biljke; razlikuje jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje biljke.

 

V RAZRED

Usklađenost sa opštim i posebnim ciljevima predmetnih područja: srpski jezik, likovna kultura i poznavanje prirode

Usklađenost sa ishodima učenja:

  • Tema jezička kultura – Učenik može piše sastav uvažavajući osnovnu strukturu (uvodni, glavni i završni dio); izražava (precizno) svoje misli i koristi se argumentima; prepriča sadržaj u skladu sa programskim zahtjevima; samostalno prikuplja određenu građu;
  • Tema Kolaž i asamblaž /površinski i trodimenzionalni – Učenik može da definiše pojam kolaža i asamblaža; koristi raznovrsne materijale; maštovito se likovno izrazi;
  • Tema Ekologija – Učenik može da objasni pojam staništa i životne zajednice – uslovi života; klasifikuje životne zajednice (prirodne i kultivisane); razumije i objasni pojam ekologija; nabroji ekološke faktore; definiše prava i obaveze čovjeka prema prirodi; procijeni međusobnu zavisnost biljaka; životinja i čovjeka (lanac ishrane, proizvođači, potrošači i razlagači);

 

 

 

  • Tema Staništa i životne zajednice – Učenik može da objasni šumu kao životnu zajednicu (uslove za život); razlikuje vrste šuma (listopadne, četinarske i mješovite); razlikuje vrste životinja u šumi (zvijeri i plemenitu divljač); objasni međusobne odnose i uticaje biljaka i životinja u šumi; objasni značaj i korišćenje šuma i njihovu zaštitu; objasni uslove za život u vodi i oko vode; prepozna biljke u vodi; objasni rijeke, bare, jezera i more kao životne zajednice; nabroji, razlikuje i objasni životinje koje žive u vodi i pored vode;  objasni međusobne odnose i uticaje biljaka i životinja u vodi i oko vode; objasni značaj, korišćenje i zaštitu vode kao životne zajednice; objasni uslove za život na livadi i pašnjaku; identifikuje livadske biljke (trava, djetelina, krmno bilje, ljekovite  biljke livade); nabroji životinjski svijet livade; objasni međusobne odnose i uticaje biljaka i životinja na livadi i pašnjaku; objasni značaj, korišćenje, njegu i zaštitu livadskih biljaka;

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

EP 4:  Štitimo zaštićeno

 

Ciljna grupa:               Djeca viših razreda osnovnih škola  (5-6 razred po grupi maksimalno 30 učesnika)

 

Edukatori:                  Zaposlenici JU NPS, vodiči i edukatori

 

Opšti obrazovni cilj:   Cilj 1 Osvijestiti važnost očuvanja prirodnog dobra, radi aktiviranja i održivog razvoja lokalne zajednice

                                    Cilj 2 Stvaranje autentičnih proizvoda i programa održivog turizma, utemeljenih na poznavanju, zaštiti i

promovisanju lokalnog zaštićenog prirodnog dobra

 

Odabrane teme:         Tematska cjelina 1 (Stanište): planine, šume, travnjaci, pašnjaci, rijeke, rječice i potoci; tematska cjelina 2 (Flora): stabla, mahovine, gljive i paprati i tematska cjelina 3 (Fauna): vodozemci, gmizavci, ptice i sisari

 

Metode rada:             Verbalno-tekstualne nastavne metode, demonstrativno-ilustrativne, laboratorijske metode, metode rješavanja problema, kooperativne metode učenja (saradničko učenje), interaktivne metode, ambijentalno učenje

 

Oblici rada:                 Frontalni, individualni, grupni, rad u paru

 

Aktivnost:                  Šetnja edukativnom stazom Perućice i interaktivna radionica u Virtualnom centru Perućica, VR dio i

multifunkcionalna sala

 

Trajanje:                     240 minuta (60 minuta šetnje i 180 minuta radionica)

 

Resursi:                       Prostorija i stolice; edukativni i prezentacijski materijal za Perućicu u Virtuelnom centru; hamer papir, selotejp, flomasteri, ljepilo, makaze, kolaž papir, pijesak, kamen, zemlja, ostali prirodni materijali koji su vezani za stanište, kompas, edukativni i prezentacijski materijal za Perućicu u Virtuelnom centru,  blokovi i hemijske olovke, evaluacijski listići.

 

 

 

 

Očekivani ishodi učenja:

Polaznik može da demonstrira orijentaciju u prostoru i prirodi koristeći različite metode; upotrijebi kompas; da razlikuje različite vrste izvora, riječnih tokova, riječnih dolina i tipove riječnih ušća; analizira probleme vezane za nestašicu vode i zaštitu voda od zagađenja;  da objasni vezu između klime i rasprostiranja biljnog i životinjskog svijeta na Zemlji; nabroji i objasni najznačajnije biljne i životinjske vrste u pojedinim vegetacijskim zonama;  nabroji najznačajnije biljne i životinjske vrste u Perućici; obrazloži ugroženost pojedinih biljnih i životinjskih vrsta i značaj njihove zaštite; može da razlikuje živu od nežive prirode i opiše zavisnost žive i nežive prirode; nabroji osnovne osobine živih bića; opiše načine upoznavanja prirode.

 

Plan programa:

 

I DIO – EDUKATIVNA ŠETNJA – Edukativna staza Perućice – 60 minuta

Edukator dočekuje djecu prije šetnje i ukratko prezentuje JU NPS sa posebnim akcentom na Perućicu. Upoznaje djecu sa svrhom radionice, upoznavanje zaštićenog područja prašume Perućica, objašnjava šta je prašuma, kad je zaštićena, zašto je važna, koliko ima prašuma i gdje se sve prašume nalaze, koliko ima prašuma u BiH. Ukratko ispriča o topografiji Perućice, staništima, vegetaciji, vrstama biljaka i životinja. Prije polaska u šetnju edukator će zamoliti djecu da pažljivo slušaju vodiča i njegovo prezentovanje staništa i živih bića Perućice, posebnu da slušaju koje sve vrste zaštićenih biljaka i životinja nastanjuju Perućicu.

 

Vodič najavljuje odlazak na šetnju edukativnom stazom i upoznaje djecu sa pravilima ponašanja za vrijeme šetnje Perućicom. Vodič u obilasku posebnu pažnju djece treba usmjeriti na orijentaciju, glavne strane svijeta i načine kako u prirodi se mogu prepoznati gdje je koja glavna i sporedna strana svijeta (pomoću Sunca, godova na drvetu, mahovine i kompasa), prezentuje koje se sve vrste voda nalaze u Perućici, skreće pažnju na vrste izvora, tokova, tipove ušća, priča o stanju vode, da li ima nestašice vode i kako se voda šiti, prezentuje biljke i životinje na edukativnoj stazi i povezuje sa klimatskim uslovima, objašnjava vegetacijske zone, prezentuje najznačajnije zaštićene biljke i životinje i značaj njihove zaštite.

 

 

 

 

 

 

II DIO – RADIONICA – Virtualni centar Perućica i multifunkcionalna sala

 

A DIO:

Uvodni dio: Prašuma Perućica: Gdje se nalazi, zašto su prašume važne i ko sve živi u Perućici? (10 minuta)

Na početku edukator podsjeća djecu da su na nastavi učili o prirodnim zonama na Zemlji, da li polaznici znaju raspored prirodnih zona (prašume, savane, stepe, sajge.. ) gdje se nalaze. Da li znaju koliko ima prašuma na svijetu i gdje se nalaze. Da li znaju koliko ima prašuma u BIH i gdje se nalaze. Edukator priča ukratko koliko ima prašuma na svijetu, gdje je Perućica smještena, kad i zašto je zaštićena koristeći informativni materijal iz Edukativnog plana. Pitajte grupu da li znaju raspored prirodnih zona na Zemlji, prašume,

savane, stepe, tajge. Da li su upamtili koje su sve rijeke, rječice i potoci smješteni u Perućici. Koje vrste drveća su zapamtili, koje šume postoje, koje vrste drveća, gljiva, mahovina i paprati postoje u Perućici. Kako je sve povezano sa klimatskim uslovima i vegetacijom. Kako čovjek utiče na raspored biljnog i životinjskog svijeta na Zemlji, kako je uticao na Perućicu, kako utiče danas.

 

Pripremni dio: Istraživanje Flore (40 minuta)

Podijelite učesnike radionice u 4 grupa (7 do 8 članova) i zamolite ih da prepričaju šta su upamtili o flori Perućice, podsjetite ih da su na nastavi učili šta je biosistematiku; zamolite ih da nabroje i definišu sistematske kategorije; da objasne, ako se sjećaju kako su biljke dobijale narodna i naučna imena i da nabroje pet carstava živog svijeta. Pitajte ih da li se sjećaju vrsta drveća, mahovina, gljiva i samoniklih biljaka sa edukativne staze? Zamolite ih da nabroje neke vrste.

 

Podijelite svakoj grupi po jednu od navedenih tema. Zamolite ih da istraže Virtuelni centar i interpretativne table, te da prikupe što više informacija na zadane teme. Unaprijed razmotriti i pripremiti dostupne materijale za učesnike, te učesnicima jasno navesti da nađu za svaku kategoriju informacije:

Grupa 1 Gljive – Da objasne osnovne osobine i građu gljiva; nabroje i prepoznaju najpoznatije jestive i otrovne gljive; nabroje i opišu gljive koje se nalaze u Perućici, navedu da li su zaštićene ili nisu;

Grupa 2 Mahovine – Da objasne osnovne osobine, građu i značaj mahovina; navede najpoznatije vrste mahovina; nabroje i opišu mahovine koje se nalaze u Perućici, navedu da li su zaštićene ili nisu;

Grupa 3 Papratnjače – Da objasne osnovne osobine, građu i opiše način razmnožavanja papratnjača; navede značaj papratnjača; nabroje i opišu papratnjače koje se nalaze u Perućici, navedu da li su zaštićene ili nisu;

 

 

 

Grupa 4 Četinari – Da navedu najpoznatije četinare i ukratko opiše njihove osobine;  kako se razmnožavaju, nabroje i opišu četinare koji se nalaze u Perućici, navedu da li su zaštićene ili nisu.

 

Glavni dio: Staništa i živa bića (25 minuta)

Kad se učesnici vrate, podijelite im hamer papir, kolaž papir, kamenčiće, pijesak, zemlju i zamolite da svaka grupa uradi poster koristeći kolaž tehniku da predstavi njihovu temu i da naznači da li je četinar, mahovina, gljiva ili paprat zaštićena vrsta, endemska vsrta i ako jeste, zašto je to tako.

 

Završni dio: Prezentacija staništa (15 minuta)

Na kraju svaki tim prezentuje svoj rad, prezentuje drveće, mahovine, gljive i paprati prema zadanim pitanjima.

 

B DIO

Uvodni dio: Ko jede koga, a tko čuva koga? (0-20 minuta)

Po završetku prezentacije na temu četinari, gljive, paprati i mahovine postavite nasumično pitanja odabranim učenicima koje životinje povezuju sa zadanim temama. Zašto su baš tu životinju povezali sa određenom temom i na koji način smatraju da je ona povezana sa temom.

 

Pripremni dio: Štitimo zaštićeno? (40 minuta)

Podijelite grupu sad u 8 grupa od 3-4 člana, zadajte svakoj grupi zadatak da istraži da li se neke životinje hrane sa četinarima mahovinama, gljivama i paprati. Zamolite ih da odu do prezentacijskog dijela i da slobodno koriste sav dostupan materijal i VR i AR programe, internet te da istraži svaka grupa za sebe da li i tko jede gljive, mahovine, četinare i paprati. Također ih zamolite da obrate pažnju na nivo ugroženosti životinja od strane čovjeka i neophodnost njihove zaštite; da li su zaštićene vrste,  da analiziraju potrebu odgovornog odnosa prema životinjama; navede pozitivne strane suživota ljudi i životinja. Svaka grupa neka zapiše u blok teze. Nakon 25 minuta istraživanja zamolite članove grupa da se opet spoje i da svako kod svog plakata na A4 papirima iscrta životinje koje su uvezali sa temama i da na jednom papiru opišu odnos čovjeka prema životinjama i status životinja, te da zalijepe oko plakata nastavljajući koristeći kolaž tehniku.

 

 

 

 

Glavni dio: Prezentacija eko lanaca – biljke, životinje i čovjek  (40 – 50 minuta)

Nakon istraživanja i izrade plakata,  zamolite sad da svaka grupa prema svojoj tematskoj cjelini obiđe svaki poster. Izmještajte predstavnike grupa i zatražite da svako predstavi drugu grupu, a zamolite tim čija je to cjelina da dopuni na kraju drugu grupu sa informacijama, ako nedostaju ili su neuvezane.

 

Na kraju radionice zamolite učesnike da popune završni evaluacijski obrazac koji sadrži edukativnu i tehničku evaluaciju, ocjene o stepenu zanimljivosti radionice, ocjene voditelja radionice i način rada.

 

Poveznica sa Nastavnim planom i programom za osnovno obrazovanje i vaspitanje:

 

VI RAZRED

Usklađenost sa opštim i posebnim ciljevima predmetnih područja: srpski jezik, likovna kulutra, geografija i biologija

Usklađenost sa ishodima učenja:

  • Tema kultura izražavanja – Učenik može da slobodno izražava svoje mišljenje u interaktivnim i drugim situacijama; argumentovano zastupa svoje mišljenje i uvažava mišljenje drugih; konflikte rješava riječima;
  • Tema orijentacija u prostoru – Učenik može da demonstrira orijentaciju u prostoru i prirodi koristeći različite metode; upotrijebi kompas;
  • Tema Vodeni omotač Zemlje – hidrosfera – Učenik može da razlikuje različite vrste izvora, riječnih tokova, riječnih dolina i tipove riječnih ušća; analizira probleme vezane za nestašicu vode i zaštitu voda od zagađenja;
  • Tema Biljni i životinjski svijet na zemlji – biosfera – Učenik može da definiše pojam biosfere; objasni vezu između klime i rasprostiranja biljnog i životinjskog svijeta na Zemlji; nabroji i objasni najznačajnije biljne i životinjske vrste u pojedinim vegetacijskim zonama; nabroji najznačajnije biljne i životinjske vrste u svojoj lokalnoj sredini; obrazloži ugroženost pojedinih biljnih i životinjskih vrsta i značaj njihove zaštite;
  • Tema Biologija – osnovni pojmovi – Učenik može da razlikuje živu od nežive prirode i opiše zavisnost žive i nežive prirode; nabroji osnovne osobine živih bića; opiše načine upoznavanja prirode;

 

 

 

 

  • Tema Građa i životni procesi biljaka – Učenik može da nabroji vegetativne i generativne biljne organe; navede osnovnu ulogu/funkcije korijena; opiše građu korijena; objasni rastenje korijena; nabroji i razlikuje najčešće oblike korijena; nabroji vrste stabala; navede funkcije stabla, opiše građu stabla; objasni rast stabla u visinu i širinu; opiše preobražaj stabla, nabroji preobražena i podzemna stabla; objasni značaj i ulogu stabla u prirodi i za čovjeka; navede i razlikuje dijelove lista; razlikuje potpune od nepotpunih listova; razlikuje proste od složenih listova; opiše unutrašnju građu lista; objasni ulogu lista (procese koji se dešavaju u listu i preko lista); definiše pojmove i ukratko objasni procese: fotosinteze, transpiracije i disanja; objasni kretanje materija kroz biljku (vode, mineralnih materija, organskih materija); nabroji i razlikuje dijelove cvijeta; definiše pojmove i prepozna: prašnik, tučak, polenov prah; objasni građu cvijeta; objasni oprašivanje i oplođenje i procese koji se dešavaju poslije oplođenja; opiše građu i ulogu ploda; nabroji vrste plodova; opiše građu i ulogu sjemena; napravi zbirke plodova i sjemena nabroji i opiše načine vegetativnog razmnožavanja kod biljaka; objasni značaj vegetativnog razmnožavanja; objasni rast biljke; razlikuje pokrete kod biljaka;
  • Tema Biosistematika i raznovrsnost biljaka – Učenik može da definiše biosistematiku; nabroji i definiše sistematske kategorije; objasni kako su biljke dobijale narodna i naučna imena; nabroji i objasni pet carstava živog svijeta; samostalno svrsta neku biljku u odgovarajuće sistematske kategorije; objasni osnovne osobine i građu gljiva; definiše pojmove: talus, paraziti, saprofiti, simbioza, hifa, micelijum; nabroji i prepozna najpoznatije jestive i otrovne gljive; navede osnovne karakteristike i objasni građu lišajeva; opiše izgled i navede najpoznatije vrste lišajeva; navede osnovne karakteristike i nabroji najznačajnije grupe viših biljaka; objasni osnovne osobine, građu i značaj mahovina; navede najpoznatije vrste mahovina; definiše pojmove: kormus, rizoid, spora, sporangija; objasni osnovne osobine, građu i opiše način razmnožavanja papratnjača; navede značaj papratnjača; navede najpoznatije četinare i ukratko opiše njihove osobine;  objasni osnovne karakteristike i građu skrivenosjemenica;

 

VII RAZRED

Usklađenost sa opštim i posebnim ciljevima predmetnih područja: srpski jezik i biologija

Usklađenost sa ishodima učenja:

  • Tema kultura izražavanja – Učenik može da zapaža i opisuje statične i dinamične pojave u prirodi; zapaža i opisuje elemente

pejzaža;  

  • Tema Fizičko–geografske odlike Evrope – Učenik može da nabroji prirodne zone u Evropi; analizira uticaj klime na raspored prirodnih zona Evrope; nacrta osnovne prirodne elemente na konturnoj karti Evrope;

 

 

 

  • Tema životinjski svijet – Učenik može da definiše biološke discipline zoologiju i sistematiku; nabroji zajedničke osobine životinja; svrsta životinjski svijet prema srodničkim odnosima u odgovarajuće sistematske kategorije;
  • Tema Višećelijske životinje – Učenik može da navede osnovne karakteristike i podjelu kičmenjaka; objasni raznovrsnost riba i navede njihove najpoznatije predstavnike; navede značaj riba za čovjeka; objasni osnovne karakteristike, građu, način života i raznovrsnost vodozemaca; definiše pojmove: metamorfoza, punoglavac, zaštitna boja, endemična vrsta; navede i objasni osnovne osobine, građu i način života gmizavaca; objasni razmnožavanje i opiše raznovrsnost gmizavaca; uporedi pojedine grupe gmizavaca i navede razlike između njih; opiše značaj gmizavaca; objasni osnovne karakteristike, građu, način života i rasprostranjenost zmija; navede razlike u izgledu otrovnih i neotrovnih zmija; objasni osnovne karakteristike ptica; navede najpoznatije grupe ptica i njihove predstavnike; navede uzroke seoba ptica; objasni ulogu ptica u prirodi i njihov značaj za čovjeka; objasni osnovne karakteristike, građu i način života sisara; razlikuje sisare sa posteljicom i sisare bez posteljice i nabroji njihove predstavnike; opiše rasprostranjenost sisara i navede njihovu podjelu; prepozna i definiše pojmove: dlaka, linjanje, posteljica, materica, preživanje, mliječne žlijezde, papak, kopito, rogovi; objasni ulogu sisara u prirodi i njihov značaj za čovjeka; analizira načine ponašanja životinja: dnevno-noćne aktivnosti, Zimski san, život u grupama, promjenljivu tjelesnu temperaturu;
  • Tema Ugroženost i zaštita životinja – Učenik će biti sposoban da prepozna nivo ugroženosti životinja odstrane čovjeka i neophodnost njihove zaštite; analizira potrebu odgovornog odnosa prema životinjama; navede pozitivne strane suživota ljudi i životinja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

EP 5: Virtuelni ekosistem Perućice

 

Ciljna grupa:               Djeca nižih razreda osnovnih škola  (5-6 razred po grupi maksimalno 30 učesnika)

 

Edukatori:                  Zaposlenici JU NPS, vodiči i edukatori

 

Opšti obrazovni cilj:   Cilj 1 Osvijestiti važnost očuvanja prirodnog dobra, radi aktiviranja i održivog razvoja lokalne zajednice

Cilj 2 Stvaranje autentičnih proizvoda i programa održivog turizma, utemeljenih na poznavanju, zaštiti i promovisanju lokalnog zaštićenog prirodnog dobra

 

Odabrane teme:         Tematska cjelina 1 (Stanište): planine, šume, travnjaci, pašnjaci, rijeke, rječice i potoci; tematska cjelina 2 (Flora): gljive  i tematska cjelina 3 (Fauna): insekti, gmazovi, vodozemci

 

Metode rada:             Verbalno-tekstualne nastavne metode, demonstrativno-ilustrativne, laboratorijske metode, metode rješavanja problema, kooperativne metode učenja (saradničko učenje), interaktivne metode, ambijentalno učenje

 

Oblici rada:                 Frontalni, individualni, grupni, rad u paru

 

Aktivnost:                  Šetnja edukativnom stazom Perućice i interaktivna radionica u Virtualnom centru Perućica, VR dio i

multifunkcionalna sala

 

Trajanje:                     240 minuta (60 minuta šetnje i 180 minuta radionica)

 

Resursi:           Prostorija i stolice; edukativni i prezentacijski materijal za Perućicu u Virtuelnom centru; hamer papir, olovke, makaze selotejp, flomasteri, kartice, papiri na kojima će pojedinačno pisati gljive, insekti, vodozemci i gmazovi, odštampana karta svijeta i karta BiH; pripremljeni radni, informativni materijal iz Edukativnog plana – Prašume, prirodno nasljeđe, insekti, gmazovi i vodozemci;  odštampane informacije  na papiru za svaku vrstu insekata, gmazova i vodozemaca  posebno; edukativni i prezentacijski materijal za Perućicu u Virtuelnom centru; uže i kvačice; evaluacijski listići.

 

 

 

Očekivani ishodi učenja:

Polaznici znaju imenovati i smjestiti kontinente na kojima se nalaze prašume, znaju označiti na mapi gdje se nalazi Perućica, razloge ugroženosti prašume i načine zaštite, znaju prepoznati fenomene staništa šuma, rijeka, rječica i potoka, navesti vrste šuma u Perućici, rječica, potoka i upoznati su sa zaštićenim vrstama gljiva, insekata, gmizavaca i vodozemaca koji žive u Perućici, znaju uvezati ekosistem i predstaviti hranidbeni lanac. Razumiju važnost zaštićenog područja, te kako ono može doprinijeti razvoju lokalne zajednice.

 

Plan programa:

 

I DIO – EDUKATIVNA ŠETNJA – Edukativna staza Perućice – 60 minuta

Edukator dočekuje djecu prije šetnje i ukratko prezentuje JU NPS sa posebnim akcentom na Perućicu. Upoznaje djecu sa svrhom radionice, upoznavanje zaštićenog područja prašume Perućica, objašnjava šta je prašuma, gdje se sve u svijetu nalaze prašume, koliko ih ima u BiH i gdje se nalaze u BIH. Ukratko ispriča o topografiji Perućice, staništima, planine, rječice i potoci, livade, travnjaci, pašnjaci i šumama, vrstama biljaka i životinja koje žive u njima sa posebnim osvrtom na zaštićene vrste. Prije polaska u šetnju edukator će zamoliti djecu da pažljivo slušaju vodiča i njegovo prezentovanje staništa i živih bića Perućice, posebnu da slušaju koje sve vrste zaštićenih biljaka i životinja nastanjuju Perućicu.

 

Vodič najavljuje odlazak na šetnju edukativnom stazom i upoznaje djecu sa pravilima ponašanja za vrijeme šetnje Perućicom. Vodič u obilasku posebnu pažnju djece treba usmjeriti vrste staništa koje postoje u Perućici planine, šume, travnjaci, pašnjaci, rijeke, rječice i potoci, vrste životinja i biljaka koje žive u Perućici, a koje su zaštićene, objasniće pojam ekosistema i hranidbenih lanaca.

 

II DIO – RADIONICA – Virtuani centar Perućica i multifunkcionalna sala

 

A DIO

Uvodni dio: Prašuma Perućica, gdje se nalazi i ko sve živi u Perućici? (20 minuta)

 

 

 

 

Edukator započinje radionicu pričom o prašumama, koliko ima prašuma na svijetu, gdje su prašume smještene, na kojim kontinentima, gdje je Perućica smještena, država i tačna lokacija, o topografiji Perućice, koje planine, rječice i potoci se nalaze u  Perućici i koje sve vrste biljaka i životinja nastanjuju Perućicu, koristeći informativni materijal iz Edukativnog plana (prašume, prirodno nasljeđe, gljive, prašume, insekti, gmazovi i vodozemci).

 

Nakon uvoda, edukator dijeli učesnike radionice u 5-6 manjih grupa sa 4-5 članova. Zamoliti svaku grupu da razgovaraju o onome šta su čuli od vas i šta znaju oni o prašumama. Gdje možemo pronaći prašume? Kakva je klima ili vrijeme? Koje biljke i životinje tamo žive? Šta bi mogli očekivati, vidjeti, čuti ili osjetiti u prašumi? Zamolite ih da zapišu sve na papir koji ste im dali.

 

Prikupite povratne informacije od grupa koje bilježe podatke na papir. Na velikoj mapi svijeta zamolite svakog predstavnika grupe da označi kontinente gdje sve ima prašuma, zatim na velikoj mapi BiH zamolite svakog predstavnika grupe da označi gdje se nalazi Perućica.

 

Pripremni dio: Istraživanje prašume (20 minuta)

 

Dodijelite svakom djetetu različito živo biće, gljive, insekte, gmizavce i vodozemce koje ste odštampali. Postavite im zadatak da koriste internet ili druge resurse za istraživanje dodijeljenog organizma (dostupne enciklopedije u JU NPS, edukativne i informativne materijale, interpretativne table u Virtuelnom centru ili dostupne prezentacije). Potrebno je unaprijed pripremiti dostupne materijale, te djeci obezbijediti dovoljan broj materijala. Prije početka rada jasno definisati da svaki učesnik radi samostalno i da pronađu bar jednu dobru fotografiju da mogu na papiru nacrtati šta istražuju, da navedu 3 do 8 kratkih informacija o zadanoj temi.

 

Napomena – na internetu će naići na ogromnu količinu informacija. Stoga, prije nego što započnu sa istraživanjem, raspravite i zabilježite na ploču spisak vrsta informacija koje bi mogle biti najkorisnije, imajući na umu da će u sljedećoj lekciji trebati klasifikovati ta živa bića. Na primjer: Ako je to biljka, ima li onda cvijeće, daje li sjeme ili spore? Ako je to životinja, postavlja li jaja? Koje dijelove tijela ima? Odakle mu hrana? Gdje živi? Kakve uslove voli? Što ga jede? Kakav je njegov životni ciklus? Živi li samostalno ili u grupi? Miče li se?

 

 

 

 

Glavni dio: Pregled ekosistema (40 minuta)

Postavite špagu u prostoriji i zamolite svako dijete da kvačicom prikači svoj papir sažetka svojih živih bića na liniju. Stvorili smo mali virtuelni ekosistem prašume!

 

Zamolite djecu da u redu svi prođu pored našeg virtuelnog ekosistema. Dajte im  20 minuta da steknu osjećaj za raznolikost života u prašumi i da pročitaju informacije ostalih učesnika radionice. Zamolite ih da stanu pored živog bića za koje misle da je najzanimljivije, neobično ili iznenađujuće. Ne mogu stajati uz svoj rad. Moraju biti spremni objasniti svoj izbor ostatku grupe. Zamolite sve učesnike da objasne svoj izbor osobi do njih. Zatim izaberite nekoliko učesnika i zamolite ih da podijele svoj izbor sa ostatkom učesnika.

 

Završni dio: Osvrt na ekosistem Perućice (10 min)

Vratite se na zadatak postavljen na početku lekcije i objasnite da će u sljedećoj lekciji koristiti kartice činjenica gdje će tražiti kako klasifikovati ta živa bića.  Ostavite špagu sa živim bićima vezanim za nju za sljedeću lekciju. Pričajte sa učesnicima koje vrste ekosistema postoje, zamolite da opišu osnovne karakteristike ekosistema slatkih voda; da opišu kakvi uslovi vladaju u ekosistemima kopnenih voda; da navedu karakteristične organizme u vodenim ekosistemima; da sastave (napišu) nekoliko lanaca ishrane u ekosistemima stajaćih voda i ekosistemima tekućih voda; da nabroje osnovne karakteristike suvozemnih oblasti života; da sastavi nekoliko lanaca ishrane u šumskim ekosistemima; razlikuje kopnene ekosisteme; nabroji osnovne karakteristike i navede razlike između pojedinih šumskih ekosistema; da objasne raspored organizama po spratovima u šumskim ekosistemima; da analiziraju značaj šuma; da navedu osnovne ekološke karakteristike travnih ekosistema; da navedu razlike između livada i pašnjaka; da nevedu koje vrste livada razlikuju (dolinske, brdske i planinske livade); da navedu karakteristične biljke i životinje u travnim ekosistemima; objasni lance ishrane – povezanost biljaka i životinja u travnim ekosistemima.

 

B DIO

 

Uvodni dio: Kako i zašto klasifikujemo? 20 minuta)

Podsjetite grupu na početni zadatak i ono šta su obradili u prošloj lekciji: „Vaš zadatak je bio istražiti i sažeti karakteristike živih bića iz prašume, a zatim ih razvrstati u grupe. Objasnite da će u ovoj lekciji grupisati živa bića koja su istražili. Pitajte grupu šta oni misle da klasifikovanje znači i zašto bismo onda mogli klasifikovati živa bića?

 

 

 

Kalsifikovanje se odnosi na razvrstavanje u grupe, vrste na temelju određenih karakteristika. Korisno je jer nam pomaže da shvatimo raznolikost života (bioraznolikosti) na planeti. To će nam pomoći da se pobrinemo za taj život (očuvanje).

 

Prije nego što pogledamo klasifikovanje živih bića iz prašume, potrebno je razgovarati sa učesnicima o vrstama i njihovim opštim karakteristikama, da li znaju kako se dijeli flora i fauna, kako možemo klasifikovati naše zadane teme. Potrebno je napomenuti učesnicima da su se načini na koje smo klasifikovali živa bića tokom godina promijenili i da će se i dalje mijenjati kako se tehnologija razvija. Izvorno su živa bića klasifikovana na temelju uočljivih karakteristika, ali danas koristimo i druge izvore informacija koji nam pomažu u klasifikaciji. Na primjer, sada koristimo genetske informacije (DNK) iz živih bića kako bi nam pomogli da klasifikujemo i utvrdimo koliko su različita živa bića usko povezana.

 

 

Pripremni dio: Klasifikacija, grupisanje vašeg organizma (20 – 40 minuta)

Podsjetite učesnike na naš virtuelni ekosistem i naglasite da ćemo sad skrenuti pozornost na klasifikovanje ovih organizama.

 

Prvo zamolite učesnike da pronađu organizam koji su istražili na prošloj lekciji, a zatim da pregledaju podatke koje su o njemu prikupili. Sada, zamolite učesnike da ispitaju sve organizme na štriku i zapišu imena onih za koje smatraju da bi njihov organizam trebalo da bude grupisan. Zamolite sve učesnike da skinu vlastite organizme sa užeta i da sjednu na svoja mjesta. Objasnite učesnicima da će se za trenutak kretati i grupisati kako im odgovara. Treba da drže svoje kartice ispred sebe kako bi se mogle jasno vidjeti. Možda bi trebalo započeti ovaj postupak izborom četiri do osam učesnika (sa različitim vrstama organizama) i navođenjem gdje da stoje u prostoriji.

 

Kada se učesnici počnu grupisati, zamolite ih da jedni drugima opravdaju svoj izbor. Potaknite učesnike da podrže druge učesnike koji su eventualno donijeli pogrešan sud i pomozite im da odluče sa kojom grupom treba da stoje. U ovoj fazi nije važno jesu li neki od učesnika pogrešno grupisali dodijeljeni organizam.

 

 

 

 

 

Završni dio: Bingo! (40 – 60 minuta)

Objasnite učesnicima da ćete ih podijeliti u šest timova kako bismo mogli igrati igru „Bingo“.  Podijelite učesnike u šest timova jednake veličine osiguravajući da svaki tim sadrži širok spektar živih bića. Zamolite svaki tim da sjedne i da svaki član tima ostatku grupe pokaže koji organizam ima.

 

Na pod postavite papire, kartice na kojima je pojedinačno ispisan nazivom vrste koju su učesnici istraživali (insekti, gljive, gmazovi i vodozemci).  Edukator čita po jednu tezu koja je karakteristična za svaku vrstu. Omogućite učesnicima da u timu razmotre da li se neko od članova uklapa u grupu. Ako se uklapa, zamolite da stave njihovu karticu pored vaših kartica na podu.  Nakon što to učine, dopustite grupi da vidi koji su organizmi odloženi i ospore njihovo smještanje ako smatraju da je bilo koji od njih pogrešno klasifikovan.

 

Cilj je smjestiti sve organizme na pod i pravilno ih klasifikovati. Prva grupa djece koja odložili sve svoje kartice mora viknuti „Bingo!“ i oni su pobjednici. Nastavite igrati igru dok se svi organizmi ne kategorišu.

 

Na kraju radionice zamolite učesnike da popune završni evaluacijski obrazac koji sadrži edukativnu i tehničku evaluaciju, ocjene o stepenu zanimljivosti radionice, ocjene voditelja radionice i način rada.

 

Poveznica sa Nastavnim planom i programom za osnovno obrazovanje i vaspitanje:

 

VIII RAZRED

Usklađenost sa opštim i posebnim ciljevima predmetnih područja: srpski jezik i biologija

Usklađenost sa ishodima učenja:

  • Tema jezička kultura – Učenik može da izražava svoje misli, zastupa svoje mišljenje i koristi se argumentima;
  • Tema ekologija – Učenik može da definiše ekologiju kao biološku disciplinu; objasni istorijski razvoj ekologije, njen značaj i vezu sa drugim naukama; definiše pojam ekoloških faktora i objasni njihov uticaj na živa bića; navede podjelu ekoloških faktora; objasni zakonitosti koje vladaju u prirodi i način prilagođavanja živih bića promjenama ekoloških faktora; definiše ekološku valencu i navede podjelu organizama prema širini ekološke valence; objasni kako su populacije različitih vrsta udružene u

 

 

 

biocenozu, te kakvi odnosi postoje između njih; objasni osnovne odnose ishrane i povezanost proizvođača, potrošača i razlagača u lance ishrane; sastavi lanac ishrane i objasni trofičku piramidu, definiše pojam ekosistem; analizira zakonitosti kruženja materije i proticanje energije u ekosistemu (na primjerima kruženja vodonika, ugljenika, kiseonika i azota); opiše značaj ekološke ravnoteže za očuvanje ekosistema; definiše pojmove biom i biosfera i navede osnovne karakteristike;

  • Tema tipovi ekosistem – Učenik može da nabroji životne oblasti; opiše osnovne karakteristike ekosistema slatkih voda; definiše pojmove: jezerski, barski, močvarni ekosistem; plankton, nekton, treset; navede razlike između jezera, bare i močvare; opiše kakvi uslovi vladaju u ekosistemima kopnenih voda; navede karakteristične organizme u vodenim ekosistemima; sastavi (napiše) nekoliko lanaca ishrane u ekosistemima stajaćih voda i ekosistemima tekućih voda; opiše kakvi uslovi vladaju u ekosistemima mora i okeana; nabroji osnovne karakteristike suvozemnih oblasti života; sastavi (napiše) nekoliko lanaca ishrane u šumskim ekosistemima; razlikuje kopnene ekosisteme; nabroji osnovne karakteristike i navede razlike između pojedinih šumskih ekosistema; objasni raspored organizama po spratovima u šumskim ekosistemima; analizira značaj šuma; definiše pojmove: spratovnost, efemere, flora, vegetacija, endem, relikt, makija, gariga; navede osnovne ekološke karakteristike travnih ekosistema; navede razlike između livada i pašnjaka; razlikuje dolinske, brdske i planinske livade; navede karakteristične biljke i životinje u travnim ekosistemima; objasni lance ishrane – povezanost biljaka i životinja u travnim ekosistemima;
  • Tema zaštita prirode – Učenik može da opiše moguće načine zaštite pojedinih prirodnih dobara; ukratko objasni pojam i koncept drživog razvoja; definiše pojmove: nacionalni park, rezervat prirode, spomenik prirode; upozna zaštićena područja u Republici Srpskoj i BiH i u okruženju; analizira potrebu proglašenja i nekih drugih područja zaštićenim.

 

 

IX RAZRED

Usklađenost sa opštim i posebnim ciljevima predmetnih područja: srpski jezik, likovna kultura, geografija i poznavanje prirode

Usklađenost sa ishodima učenja:

  • Tema jezička kultura – Učenik može da govori ili piše o različitim temama; priča, opisuje, raspravlja, pravi kritički prikaz pročitanog, slušanog, viđenog; sudjeluje u debatama; izražava se i samostalno kritički analizira svoje i tuđe radove;
  • Tema Prirodno-geografske odlike BiH i RS – Učenik može da razlikuje vrste stijena u BiH prema načinu postanka; objasni i analizira osnovne oblike reljefa prema izgledu, starosti i načinu postanka na srpskom geoprostoru s posebnim osvrtom na geoprostor RS i FBiH; objasni geografsko prostiranje i morfološki izgled planinsko-kotlinske oblasti na geoprostoru prethodne SFRJ s posebnim osvrtom na geoprostor RS i FBiH; definiše i objasni biogeografske oblasti i tipove zemljišta u BiH i RS;

 

 

  • Tema Geografske regije BiH i RS – Učenik može da odredi granice i objasni geografski položaj Banjalučke, Dobojskobijeljinske, Istočnosarajevskozvorničke i Trebinjskofočanske regije RS; identifikuje glavna prirodno-geografska obilježja regija RS;
  • Tema Zaštita i unapređenje životne sredine – Učenik može da argumentuje ulogu geografije u zaštiti životne sredine; identifikuje glavne zagađivače životne sredine u BiH i RS; objasni probleme zaštite životne sredine u RS i lokalnoj zajednici.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Literatura: