Nacionalni park Sutjeska je najstariji i najveći nacionalni park u BiH koji je po svojim prirodnim vrijednostima i ljepotama biser Bosne i Hercegovine. Obuhvata područje Sutjeske sa strogim prirodnim rezervatom Perućica, dijelove planina Maglić (2386 m- najviši vrh u BiH), Volujaka, Vučeva i Zelengore. Zahvaljujući izvanrednim prirodnim vrijednostima i njihovoj očuvanosti NP Sutjeska je od 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN-a (Odjel UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara). NP Sutjeska je najraznovrsniji kompleks ekosistema na prostoru BiH i jedan od najraznovrsnijih na prostorima jugoistočne Evrope. Cijelo područje Parka odlikuje izuzetna ljepota i raznolikost oblika pejzaža – od pitomih dolina, gustih šumskih kompleksa, planinskih pašnjaka do visokih planinskih masiva. Na Zelengori se nalazi osam glečerskih jezera „gorskih očiju“, a ono što također karakteriše ovo područje su duboki kanjoni Sutjeske, Hrčavke i Jabučnice, bistrih planinskih rijeka bogatih potočnom pastrmkom. Veoma je dragocjen i bogat fond divljači i rijetkih biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske. U samom srcu Parka smješten je i strogi prirodni rezervat Perućica (1434 ha), najočuvanija i najveća prašuma u Evropi, u kojoj je od osnivanja nacionalnog parka strogo zabranjena bilo kakva intervencija čovjeka. Na području nacionalnog parka Sutjeska nalaze se i mnogobrojni spomenici starije i novije istorije.
U procesu stvaranja i razvijanja „ekološke svijesti“, nacionalni parkovi imaju veoma značajnu ulogu, ne samo zbog uloge u zaštiti prirodnog naslijeđa, već posebno na planu informisanja i edukacije.
U nacionalnim parkovima u najvećoj mjeri vladaju zakoni prirode. Parkovi su osnovani da bi se štitila prirodna dinamika jednog prostora. Rađanje, rast i umiranje – vječni prirodni ciklus tu može jasno biti viđen, a ljudi mogu iznova otkrivati njegove zakone. Nacionalni parkovi štite prirodno, kao i kulturno-istorijsko naslijeđe, za sadašnje i buduće generacije. Najvažnije zadatak nacionalnih parkova je zaštita prirodnih procesa. Mada je osnovna uloga nacionalnih parkova zaštita, oni ne isključuju ljude. Naprotiv, dobrodošli su posjetioci koji prihvataju pravila parka i shvataju važnost i potrebu zaštite. U parku možete osjetiti prirodu svim svojim čulima i razvijati duboku, ličnu vezu sa prirodom, tako važnu za razumijevanje složenih prirodnih procesa. Uporedo sa očuvanjem prirode, edukacija je jedan od najvažnijih zadataka nacionalnih parkova.
Nema sumnje da se pri odlučivanju da se ovo područje proglasi nacionalnim parkom poštovao princip objektivnog i stručnog izbora prirodnih i kulturno-istorijskih vrijednosti, koje bi trebale biti stavljene pod taj vid zašt
ite.
Također, kroz razvoj parka zahvaljujući zainteresovanosti naučnika i stručnjaka iz raznih oblasti, definisane su metode zaštite, stručno i naučno zasnovane.
Konačno, utvrđena je politika kompleksnog upravljanja tj. adekvatna zaštita prirodnih i kulturno-istorijskih vrijednosti.
Nacionalni park „Sutjeska“ s pravom nosi epitet bisera Republike Srpske. Najstariji i najveći nacionalni park u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini prostire se na 16.052,34 ha, a više od 66 odsto pokriveno je šumama, dok ostatak čine livade, pašnjaci i goleti. Park obuhvata široko planinsko područje na tromeđi Bosne i Hercegovine i Crne Gore, oivičen je rijekama Pivom, Drinom, izvorišnim tokom Neretve, a nadvijaju ga planinski masivi Bioča, Vučeva, Maglića, Volujaka, Lebršnika i Zelengore. Najviši vrh Bosne i Hercegovine, Maglić (2.386 m.n.v.), nalazi se na području Parka. Upravo zbog ljepote svojih vrijednosti i činjenice da se radi o netaknutoj prirodi, ovaj nacionalni park 2000. godine dospio je u II kategorijiu IUCN-a (Odjeljenja UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara). Nacionalni park „Sutjeska“ čuva najraznovrsniji kompleks ekosistema u BiH, koji je i jedan od najosebujnijih na prostorima jugoistočne Evrope. U srcu Parka smješten je i strogi prirodni rezervat Perućica (1.434 ha), najočuvanija i najveća prašuma u Evropi, u kojoj je od osnivanja Nacionalnog parka strogo zabranjena bilo kakva intervencija i uplitanje čovjeka. Na jednom području ljubitelji prirodnih ljepota mogu vidjeti sve što požele – od pitomih dolina, gustih šumskih kompleksa, planinskih pašnjaka do visokih planinskig masiva. Na Zelengori se nalazi osam glečerskih jezera, poznatih „gorskih očiju“, a tu su i impozantni kanjoni Sutjeske, Hrčavke, Jabučnice, bistrih planinskih rijeka koje su bogate potočnom pastrmkom. Veoma je dragocjen i bogat fond divljači, kao i rijetkih biljnih vrsta, od koji su mnoge endemske. Na području Nacionalnog parka nalaze se i mnogobrojni spomenici starije i novije istorije. Bitka na Sutjesci (Peta ofanziva, „Operacija Schwarz“) dešavala se od 15. maja do 15. juna na prostorima Crne Gore, istočne Hercegovine i istočne Bosne, a završne i najkrvavije borbe odigrale su se na području rijeke Sutjeske i planinama koje je okružuju. U spomen na tu veliku bitku, na Tjentištu je izgrađen memorijalni kompleks, čiji je centralni dio monumentalni spomenik, koji je izgradio akademski vajar Miodrag Živković, kao i spomen-kuća Bitke na Sutjesci, arhitektonsko remek djelo beogradskog arhitekte Ranka Radovića. Nacionalnim parkom „Sutjeska“ upravlja Javna ustanova Nacionalni park „Sutjeska“, sa sjedištem na Tjentištu. Član je EUROPARC-a.
Nacionalni park Sutjeska ( NPS ) je osnovan Zakonom o proglašenju Nacionalnog parka Sutjeska koji je usvojila Republička skupština 13. januara 1962. godine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br.5/62, 09.februar 1962).Nacionalni park Sutjeska proglašen je javnim preduzećem od strane Vlade Republike Srpske odlukom br.02-1064/96,17. avgusta 1996. godine u Trebinju (reg.br.1-1272-00).
NPS je nezavisno, legalno tijelo sa sjedištem na Tjentištu. Uključen je u IUCN, međunarodnu listu nacionalnih parkova.
Naučna i obrazovna vrijednost drevne šume Perućice, koja se nalazi unutar Parka poznata je još od 1956. godine, a Park je pod zaštitom UNESCO-a. Razvoj NPS-a u prošlosti uglavnom je bio baziran na istorijskim događajima iz II Svjetskog rata. U spomen bitke na Sutjesci, 60-ih godina u i oko Parka podignuti su brojni spomenici. Na Tjentištu je 1971. godine podignut memorijalni kompleks.
U NPS-u kao i u njegovoj okolini postoji veliki broj arheoloških nalazišta, etničkih i istorijskih obilježja.Ovo kulturno-istorijsko naslijeđe pruža uvid u povezanost prirode i ljudske kulture.